U Bosnu i Hercegovinu će uskoro stići šest državljana naše zemlje koji su, kao dio velike akcije deportacija koju je naredio američki predsjednik Donald Trump, deportovani iz SAD-a.
Riječ je o Džemalu Pujagiću, Aladinu Muminoviću, Siniši Elkazu, El Shaer Hanyju, Muhi Ahmetoviću i Denisu Kljuniću. Sva šestorica su zatvorenici koji iz različitih razloga služe kazne u SAD-u.
Kako je riječ o zatvorenicima, u bh. javnosti su se pojavila pitanja o njihovom statusu. Drugim riječima, postoji određen strah da bi, zbog potencijalno neriješenih pravnih pitanja, neki od njih (ili svi) bili pušteni na slobodu po dolasku u našu zemlju.
Ipak, prema informacijama do kojih je došao Klix.ba, oni će sigurno nastaviti služenje svoje kazne u BiH, a razlog za to su dva važna sporazuma, od čega je jedan specifičan po tome što je potpisan – 1901. godine.
Ekstradicija ili transfer zatvorenika?
Glavno pitanje oko pravnog statusa ove “šestorke” je u suštini da li je riječ o “transferu zatvorenika” ili o “ekstradiciji.”
U scenariju gdje se njihovi slučajevi tretiraju kao transferi zatvorenika, ovo pitanje reguliše Konvencija o transferu zatvorenika Vijeća Evrope iz 1983. godine.
Naime, prema ovom dokumentu, omogućava se prebacivanje osoba koje se nalaze u zatvoru na izdržavanje kazne u zemlji čije su državljani.
Bosna i Hercegovina je ovaj dokument potpisala 2004, a na snagu je stupio nakon ratifikacije tokom 2005. godine. Što se tiče SAD-a, iako nije riječ o evropskoj zemlji, ovaj sporazum se aplicira i na zatvorenike u američkim zatvorima od 1985. godine.
Što se tiče ekstradicije, ovdje dolazimo do zanimljivog sporazuma koji bi definisao ovo pitanje u odnosima između SAD-a i BiH.
Ugovor potpisan 1901. godine, potpisnice SAD i Kraljevina Srbija
Naime, ekstradicije su se na relaciji SAD-BiH dešavale mnogo puta, i svaki put su ih potvrđivale odluke lokalnih i saveznih sudova u Americi.
Razlog za to je ugovor iz 1901. godine, koji se naziva “Konvencija o izdavanju krivaca zaključena između Kraljevine Srbije i Ujedinjenih Američkih Država.”
Ministarstvo pravde BiH navodi ovaj ugovor kao jedan od 47 sporazuma koje je naša zemlja preuzela notifikacijom o sukcesiji, iako nikada nije bila dio Kraljevine Srbije.
U periodu potpisivanja ugovora, koji se kasnije kroz razne forme Jugoslavije “provukao” i do aplikacije u odnosima SAD-a i BiH, teritorija koju danas zauzima naša zemlja bila je pod okupacijom Austrougarske, iako formalno i dalje dio Otomanskog carstva.
Ono što je također zanimljivo jeste da su još neke države bivše Jugoslavije ostale na ovom ugovoru o ekstradiciji sa SAD-om. Pored BiH, ovaj ugovor je i dalje na snazi u Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori.
Hrvatska, Slovenija i Srbija su od raspada Jugoslavije potpisali vlastite ugovore o ekstradiciji sa SAD-om.
Poslije “šestorke” deportaciju čeka još 175 građana BiH
Prema podacima koji su potvrđeni za naš portal, nakon što se deportuje prva grupa, na red će doći deportacija još 175 građana BiH koji su na jedan ili drugi način prekršili imigraciona pravila SAD-a.
Oni će, kao i prva “šestorka”, dobiti zabranu ulaska u SAD na određeni period, a zasad nije poznato da li i među njima ima još zatvorenika.
Deportacije svih građana BiH, kao i drugih migranata, finansiraće SAD.
/Klix/