728
Šalje je Antun Dribovec mladoj Željkici Meliš u Krapinu, u vrijeme kada je Savska banovina tek nekoliko mjeseci postojala, a na poštanskoj marki i dalje stoji lik tri godine kasnije ubijenog kralja Aleksandra.
Topli ton, lijepe manire i ljetna vrućina koja „vlada kao afrička“, mali prozor u svakodnevicu Kraljevine SHS. Antun se žali na sparinu u Doboju, raspituje se o zdravlju male Slavice, hvali kestenovu hladovinu i, kao svaki putnik, zaključuje: „Ovuda je lijepo, ali doma je najljepše.“
Ovakve razglednice su mali vremenski strojevi, podsjetnik da su ljudi i prije skoro sto godina pisali isto što i danas osjećamo: brigu, nostalgiju, toplinu.
Doboj, 9. juli 1931. godine.