Komemorativnim programima ispred škole i u parku “Tašmajdan”, danas će biti obilježena treća godišnjica masovnog ubistva u OŠ “Vladislav Ribnikar” u Beogradu.
Trinaestogodišnji dječak Kosta Kecmanović, 3. maja 2023. godine ubio je devetoro djece i čuvara škole i ranio nekoliko učenika i nastavnicu.
Treći i četvrti maj u Srbiji se obilježavaju kao Dani sjećanja na žrtve u “Ribnikaru”, ali i na one koji su dan kasnije, ubijeni u selima Malo Orašje i Dubona kod Mladenovca.
Pred Višim sudom u Beogradu u toku je novo suđenje roditeljima dječaka ubice, nakon što je Apelacioni sud u Beogradu ukinuo prvostepenu presudu kojom su osuđeni na višegodišnje kazne zatvora.
Maloljetni Kosta Kecmanović krivično je neodgovoran, jer u trenutku zločina nije navršio 14 godina.
Pravni osnov Kecmanovićevog zadržavanja
Kada govorimo o Kosti Kecmanoviću, važno je odmah razjasniti jednu pravnu finesu: on se ne nalazi u “pritvoru” u klasičnom smislu te riječi. Pritvor je mjera koja se određuje u krivičnom postupku, a pošto je on u trenutku izvršenja djela imao manje od 14 godina, on je prema zakonu krivično neodgovoran i protiv njega se ne može voditi krivični postupak niti mu se može izreći zatvorska kazna ili pritvor.
Njegov boravak u Klinici za neurologiju i psihijatriju za decu i omladinu zasnovan je na specifičnom pravnom okviru koji reguliše zaštitu lica sa mentalnim smetnjama.
Pravni osnov za smeštaj
Njegovo zadržavanje u bolnici zasniva se prvenstveno na Zakonu o zaštiti lica sa mentalnim smetnjama Republike Srbije. Ključni elementi su:
- Prisilna hospitalizacija (Smještaj bez pristanka): Prema ovom zakonu, osoba može biti zadržana u psihijatrijskoj ustanovi bez svog pristanka (ili pristanka zakonskog zastupnika) ako se procijeni da je, usljed mentalnih smetnji, njeno ponašanje opasno po nju samu, druge ljude ili imovinu.
- Procjena opasnosti: S obzirom na težinu počinjenog djela, stručni timovi vrše kontinuiranu procjenu njegovog psihičkog stanja. Dokle god ljekari smatraju da je on opasan po okolinu, ustanova ima zakonsko pravo i obavezu da ga zadrži.
- Sudska kontrola: Svaki smještaj bez pristanka mora proći sudsku provjeru. Vanparnični sud, na osnovu mišljenja vještaka, donosi odluku o opravdanosti zadržavanja i tu odluku periodično preispituje.
Dodatni faktori
Pored gorenavedenog zakona, u proces su uključeni i:
- Zakon o socijalnoj zaštiti: Organi starateljstva (Centar za socijalni rad) imaju ključnu ulogu jer on nema krivičnu odgovornost. Oni donose odluke o njegovom daljem statusu u saradnji sa medicinskim ustanovama.
- Porodični zakon: Država može ograničiti ili oduzeti roditeljsko pravo, čime preuzima potpunu brigu o kretanju i liječenju maloljetnika radi zaštite opšte bezbjednosti.
Rezime statusa (maj 2026)
Pošto je prošlo tri godine od događaja (maj 2023), on se i dalje nalazi u bolničkom okruženju jer se smatra da opasnost po društvo nije prestala. Njegov boravak tamo nije vremenski ograničen “kaznom”, već traje onoliko dugo koliko traje medicinska procjena o njegovoj opasnosti.
Iako se u medijima često koristi termin “pritvor” zbog nivoa obezbjeđenja i ograničene slobode kretanja, on je pravno posmatrano pacijent na prinudnom lečenju i opservaciji, a ne zatvorenik.
Da li je moguće je da ga neograničeno drže u bolnici? Mijenja li nešto kad on napuni 18 godina?
To je jedno od najčešćih pitanja, jer se u javnosti često meša pojam punoljetstva sa krajem sankcija. Kratak odgovor je: Da, moguće je da ostane u bolnici neograničeno, a njegovo punoljetstvo ne mijenja automatski njegov status “na slobodi”.
Evo kako to funkcioniše sa pravne i medicinske strane:
1. Punoljetstvo ne briše opasnost
Pošto on nije u zatvoru (gde kazna ističe određenog datuma), već u medicinskoj ustanovi po Zakonu o zaštiti lica sa mentalnim smetnjama, taj zakon se primjenjuje na sve građane, bez obzira na godine.
- Ako osoba od 15, 25 ili 50 godina predstavlja ozbiljnu opasnost po sebe ili druge zbog mentalnog poremećaja, ona može biti zadržana na prinudnom liječenju.
- Kada on napuni 18 godina, on formalno izlazi iz kategorije “djeteta”, ali zakonski osnov za hospitalizaciju ostaje isti: medicinska dijagnoza i procjena rizika.
2. Razlika između maloljetnika i punoljetnih lica u proceduri
Kada postane punoljetan, menja se samo administrativni put kontrole:
- Sada (kao maljoletnik): Centar za socijalni rad i roditelji (ili staratelji) imaju veliku ulogu u odlučivanju, uz sudsku kontrolu.
- Sa 18 godina: On postaje samostalno odgovoran pred zakonom. Međutim, ako ljekarska komisija procijeni da on i dalje nije svjestan svojih postupaka ili da je opasan, sud može doneti odluku o djelimičnom ili potpunom oduzimanju poslovne sposobnosti. U tom slučaju, starateljstvo preuzima država, a on ostaje u ustanovi dokle god ljekari ne potpišu da je “bezbjedan”.
3. Može li ikada izaći?
Teoretski, zakon predviđa da se svaka prinudna hospitalizacija mora periodično provjeravati (obično na svakih 3 do 6 meseci).
- Sud poziva vještake koji odgovaraju na pitanje: “Da li je ovo lice i dalje opasno?”
- S obzirom na nezapamćenu prirodu zločina, stručna javnost ističe da je u ovakvim slučajevima “izlječenje” ili “prestanak opasnosti” proces koji može trajati decenijama, a često se nikada i ne završi potpunim puštanjem na slobodu bez nadzora.
4. Gde bi boravio kao punoljetan?
Trenutno se nalazi na klinici za djecu. Kada postane punoljetan, pravosudni i zdravstveni sistem ga mogu prebaciti u:
- Specijalnu zatvorsku bolnicu (iako nije osuđen, tamo postoje odjeljenja za prinudno liječenje).
- Psihijatrijsku ustanovu zatvorenog tipa za odrasle.
Zaključak: Napunjenih 18 godina u ovom specifičnom slučaju ne znači “kapija se otvara”. Država koristi mehanizme zaštite javnog zdravlja i bezbjednosti koji su iznad standardnih pravila o punoljetstvu. Njegov ostanak u bolnici zavisi isključivo od mišljenja psihijatara i odluke suda, a ne od datuma u krštenici.