Iako je duboko sakrivena, „ograđena“ drugim organima i ušuškana u sopstvenoj kapsuli, prostata nije zaštićena od bolesti, kao što ni njena uloga, posebno u reproduktivnom životu muškarca nije zanemariva, štaviše – neophodna je.
Smještena između vrata bešike i uretre, i rektuma sa kojim je u direktnom kontaktu, ispod pubične kosti, ova žlijezda značajno učestvuje u reproduktivnom periodu muškarca zbog sekreta koji je sastavni dio sperme, a neophodan je za začeće prirodnim putem.
Osim toga ovakva lokalizacija prostate kao i nervi koji su sa njom u direktnom kontaktu, za kontrolisanje mokrenja i erekcije, objašnjava između ostalog zašto se preventivno ne uklanja nakon završetka reproduktivnog doba muškaraca, zbog potencijalno značajnog uticaja na kvalitet života.
Zbog svega ovoga, treba je čuvati da ne oboli, a i ako do toga dođe, valjano i pravovremeno liječiti, ukazuje u intervjuu za „Novosti“ dr Nebojša Jeremić, urolog na Kliničkom odeljenju za urologiju u KBC „Zvezdara“.
Šta izaziva oboljenja prostate?
Posljednjih godina to je sjedalni način života, pa su muškarci koji zbog prirode posla duže sjede, podložniji raznim tegobama vezanim sa prostatu i tu regiju. Usljed dugog sjedenja, dolazi do preteranog zadržavanja venske krvi, koja ima dosta štetnih metabolita i povećava zapreminu žlijezde, pa ona postaje podložna bolestima.
Koja sve oboljenja postoje?
Mlađa populacija uglavnom obolijeva od upalnih oboljenja prostate (akutni i hronični prostatitis), kao i od hroničnog pelvičnog bolnog sindroma, koji se doskora vezivao za obolijevanje prostate, ali je sada poseban entitet sa specifičnim pristupom i liječenjem. Ova oboljenja prisutna su i kod starih ali samo kao komplikacija nošenja katetera i lošeg izmokravanja. Posebni problemi sa prostatom nastaju najčešće u sedmoj ili osmoj deceniji života, mada nisu rijetki ni u šestoj, a manifestuju se različitim iritativnim i opstruktivnim tegobama: neizdrživ nagon za mokrenjem ili nevoljno izmokravanje, učestalo dnevno mokrenje, zatim napinjanje pri mokrenju, nedovoljno izmokravanje, tanji mlaz, češće noćno ustajanje. Ove tegobe mogu da budu posljedica uvećanja dijelova prostatične žlijezde, kao i promjena u samom mišiću mokraćne bešike, ili usljed kombinacije ove dvije morfološke promjene što na kraju dovodi do funkcionalnih smetnji kod mokrenja i izmokravanja.
| NE U HLADNU VODU! Mogu li se spriječiti upale i druga oboljenja prostate? Posebna preventiva ne postoji, ali možemo preporučiti mlađim seksualno aktivnim muškarcima da uvijek koriste kondom, da urade kontrolu brisa uretre ukoliko nikada to nisu učinili, da se utopljavaju, izbjegavaju hladnu vodu i da održavaju imunitet. Preporučuju se fizička aktivnost i trening, izbjegavanje ljutih i začinjenih jela, žestokih pića… |
Kako nastaje upala?
Akutni prostatitis kod zdravih osoba najčešće nastaje zbog pada imuniteta i postojanja infekcije uretre ili pijenja hladnih napitaka i piva, dok kod nešto starijih nastaje na terenu već prisutnih blažih tegoba prilikom mokrenja usljed sjedenja na hladnoj površini, stajanja u vodi, kupanja u hladnoj vodi. Hronični prostatitis razvija se kao komplikacija akutnog, usljed neprepoznatih ili prethodnih infekcija uretre (hlamidijalna, gonokokna, bakterijska), kod stresnih stanja, pada imuniteta, preteranog sjedenja, izlaganja hladnoći. Hronični prostatitis kao svoju najveću komplikaciju ima povećanje rizika od nastanka karcinoma prostate u kasnijim godinama, a rana komplikacija može biti infertilitet usljed štetnog dejstva na kvalitet sperme.
Koji su znaci akutnog i hroničnog prostatitisa?
Akutni prostatitis izaziva bakterijska infekcija i lako se prepoznaje – učestalo i otežano mokrenje, skok temperature iznad 38 stepeni Celzijusa, bolna i uvećana prostata prilikom pregleda, masa leukocita u urinu, skok leukocita u krvi. Relativno lako se liječi parenteralnom antibiotskom terapijom 10 dana, drenažom urina kateterom ili cistofiks cistostomijom. Problemi mogu nastati, na sreću rjeđe, ukoliko se iskomplikuje kod imunokompromitovanih osoba sa septičnim stanjem ili apscesom prostate. Ukoliko se ne izliječi može da pređe u hronični oblik. A on je često udružen sa pretkanceroznim stanjima i karcinomom prostate. Za razliku od akutnog, kod hroničnog prostatitisa se veoma teško postavlja tačna dijagnoza, dugo se i teško liječi.
| RIZIK OD KARCINOMA Ko je u riziku od karcinoma prostate? -Poseban oprez treba da imaju osobe koje u porodici imaju slučajeve žljezdanih karcinoma (prostate, tiroide, kolona, dojke), kao i pacijenti sa dijagnostikovanim hroničnim prostatitisom, jer imaju povećan rizik od karcinoma prostate. Njima se preporučuju redovnije kontrole kod urologa posle 50-te godine. |
Koji su najčešći uzroci uvećanja prostate i kada je potrebno lečenje?
Uvećanje određenih žljezdanih dijelova prostate ili cijele prostate posljedica je određenih hormonskih dešavanja tokom procesa starenja u samom organizmu muškarca i unutar prostate, koja su individualna, i na koje se ne može značajnije uticati. Sama veličina prostate, odnosno njeno uvećanje dva ili tri puta od normalnog, ne znači da se mora liječiti, ukoliko pacijent nema tegobe. Sa druge strane, čak i mala odstupanja od veličine, posebno ako su na nezgodnom mestu (vrat mokraćne bešike), zahtijevaju hirurški zahvat zbog značajnog uticaja na kvalitet mokrenja i izmokravanja, ili ako dovode do zadebljanja bešičnog mišića.
Kako se utvrđuje da li je narušena funkcija prostate?
Za dijagnostiku smetnji kod mokrenja i izmokravanja pored morfološke dijagnostike – ultrazvuk urotrakta, neophodno je uraditi i elementarnu funkcionalnu dijagnostiku – uroflou ili protok mokrenja. Kod hroničnog prostatitisa dijagnoza se postavlja analizom urina i urinokulture u tri bočice (prvi mlaz, srednji mlaz i nakon masaže prostate), a četvrta je analiza sekreta koji se eventualno dobije nakon masaže prostate. Radi se i prisustvo leukocita u spermi, provjerava se TRUS prostate i sjemenih kesica, dok PSA može, ali i ne mora, da bude povišen.
Da li se sva ova oboljenja uspešno liječe?
U poslednje dvije decenije se pojavio veliki broj lijekova kojima liječimo uvećanje prostate i smetnje do kojih dovodi, a to su alfa-blokeri i inhibitori 5 alfa reduktaze, koji deluju na smanjenje prostate i pojačavaju mlaz. U posljednje vrijeme se uvode i novi lijekovi (antimuskarinski i inhibitori fosfodiesteraze) za koje je takođe utvrđeno da poboljšavaju simptome. Što se tiče akutnog prostatitisa, po postavljenoj sumnji i dijagnozi sprovodi se liječenje dužom upotrebom kinolonskih antibiotika, nesteroidnih antiinflamatornih lekova. Primjenjuje se i masaža prostate, tople kupke, a preporučuje se izbegavanje ljute hrane i žestokih pića.