U Doboju su danas obilježene 33 godine od Petrovdanske bitke u kojoj je Vojska Republike Srpske /VRS/ odbila ofanzivu muslimansko-hrvatskih snaga koje su namjeravale da vojno spoje zenički i tuzlanski korpus i tako dovrše etničko čišćenje srpskog stanovništva sa tog područja.
Tadašnji komandant Prvog bataljona Dobojske brigade VRS Dimšo Živanović rekao je novinarima da je petrovdanska bitka vođena 12. jula 1992. godine od prigradskog naselja Vila do Putnikovog brda i da su jake muslimansko-hrvatske neprijateljske snage računale da je pažnja branilaca oslabljena zbog vjerskog praznika.
“Napad je počeo u 12.00 časova, a prethodila mu je artiljerijska paljba”, ispričao je Živanović i dodao da od granatiranja nisu bili pošteđeni civilni ciljevi u gradu.
On je naveo da su tokom prvog dana bitke za odbranu grada poginula 34 srpska borca i pripadnika policije, a više od 76 je ranjeno, i da se za mnoge radilo o izuzetnom vatrenom krštenju.
Živanović je rekao da, iako je neprijatelj uspio da prodre u predgrađe Doboja, branioci su već u poslijepodnevnim časovima stabilizovali liniju, a u večernjim se znalo da je grad odbranjen.
Učesnik kontraofanzive Boro Cvjetković kaže da branioci nisu žalili sebe jer su znali da su iza njih jedino nezaštićeno civilno stanovništo.
Da se pokloni sjenama saboraca došao je i Zoran Dević, koji je tada teško ranjen, a koji je poručio da se petrovdanskoj bitki mora ozbiljnije pristupiti i pisano zadokumentovati svjedočenja branilaca za buduće generacije, a njenim učesnicima ukazati poštovanje koje zaslužuju jer su žrtvovali sebe da bi danas svi živjeli u slobodi.
Predsjednik Skupštine dobojske Boračke organizacije Pero Tubić rekao je da su muslimansko-hrvatske snage 12. jula 1992. godine namjeravale da zauzimanjem Doboja spoje tuzlanski i zenički korpus, i ujedno ugroze operaciju “Koridor života” koja se odvijala, što bi za posljedicu imalo to da bi sudbina i sadašnja mapa Republike Srpske bile mnogo neizvjesnije.
Parastos ubijenim služen je u prigradskom naselju Vila, a potom su kod spomen-obilježja položeni vijenci.
Sveštenik Nikola Panić ukazao je da se obilježavanjem današnjeg datuma od zaborava čuvaju žrtve koje su stradale za odbranu svojih bližnjih a što budući naraštaju moraju znati.
“Nažalost, danas se u svijetu ne gleda isto na sve žrtve, i to naročito na žrtve onih koji su branili svoja ognjišta, što nije pravedno”, izjavio je Panić, koji je uporedio odnos međunarodne zajednice prema jučerašnjoj komemoraciji u Srebrenici i današnjoj u Kravici te Podrinju.
Današnjem parastosu prisustvovao je i poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske Danijel Jošić i zamjenik ministra odbrane u Savjetu ministara Aleksandar Goganović.
Tog 12. jula u podnevnim časovima jake muslimansko-hrvatske snage, regularna vojska Hrvatske i strani plaćenici, od kojih su neki, prema zarobljenoj dokumentaciji bili i iz Engleske, napali su Doboj iz pet pravaca u pet talasa s ciljem da ga, potpomognute neprijateljskim snagama koje su bile u Johovcu, okruže i zauzmu.
Napad je bio veoma žestok – artiljerijski i pješadijski, a od dejstava nije bilo pošteđeno ni uže gradsko jezgro.
Prema procjeni, neprijatelj je imao namjeru da savlada odbranu zauzimajući dominantne kote, te da produži prema Prisadama, okruži grad, presiječe komunikaciju sa Banjalukom da bi se spojili sa snagama koji su od Broda i Dervente već stigle u Kotorsko i Johovac.
Doboj je tada branio jedan ojačani bataljon. Nakon pregrupisavanja, branioci su oko 17.00 časova stabilizovali linije odbrane, a posljednji udarni talas neprijatelja dogodio se poslije ponoći kada su namjeravali da izvuku svoje poginule i ranjene.
Petrovdanska bitka dogodila tokom druge faze bitke za “Koridor života”, područje oko Dervente, a namjera neprijatelja je bila da se ta akcija kompromituje, što je onemogućeno.
O stradanju 99 civila tokom granatiranja Doboja u Odbrambeno-otadžbinskom ratu svjedoči i spomen-ploča postavljena u gradskom parku, pored nekoliko bista narodnih heroja iz Drugog svjetskog rata.
Tokom ratnog sukoba u Doboju je ranjeno 399 civila, od kojih je veći broj kao posljedicu imao invalidnost. Za granatiranje grada i civilne žrtve još niko nije odgovarao.
/SRNA/