Ristići u Ostružnji Donjoj, opština Stanari, imaju dvije plantaže aronije, koje se prostiru se na tri dunuma. U bogatom asortimanu proizvoda osim matičnog soka po kojem su prepoznatljivi, imaju i suvu aroniju, čaj, rakiju, likere, džemove, kao i aroniju u medu.
Sredina avgusta je period kada sazrijeva aronija, biljka koja je iz porodice ruža i potekla je sa američkog kontinenta, a u posljednje vrijeme udomaćila se na evropskom tlu gdje su prepoznate prave njene vrijednosti, od nutritivnih do ljekovitih. Prošla je godina za proizvođače bila odlična, a ovogodišnji prinosi na gazdinstvu Ristića u Ostružnji Donjoj kod Stanara nešto su manji.
“Zbog zasada koji je star preko destet godina, bili smo primorani da ove godine da proredimo naše čopore. Tako da smo stare grane morali da odstarimo kako krenulu mlade. Uprkos tome, mi smo zadovoljni prinosom, a ono što je najvažnije plod je bio krupan i sočan”, priča Marija.
Ristići imaju dvije plantaže aronije, koje se prostiru se na tri dunuma. U bogatom asortimanu proizvoda osim matičnog soka po kojem su prepoznatljivi, imaju i suvu aroniju, čaj, rakiju, likere, džemove, kao i aroniju u medu.
“Za litar soka neophodno je više od dva kilograma svježe aronije. Nakon berbe, slijedi mljevenje, presovanje, pa pasterilizacija na 78 stepeni, da bi imali gotov sok od aronije”, kaže Marija, te dodaje da kompletnu proizvodnju rade sami. Od sjemena, preko sadnice do kapljice soka, i sve je domaći organski proizvod. Sve je rađeno sa ovih deset prstiju. Tako da koji god prozivod od aronije konzumirate, nećete pogriješiti.”
Zasad kupine i jagoda
Na obroncima Krnjina, vrijedni Marija i Sreto nedavno zasadili su i nešto više od pedeset sadnica kupine, a ove sezone imali su i prvi rod.
“Ovih dana beremo kupinu, a zatim nam slijedi pravljenje soka i likera, džem i slatko, slični proizvodi kao i kod aronije, ali imaju svoju drugu vrijednost kada je u pitanju zdravlje”, govori nam Marija i dodaje da kupinu beru u etapama, svaki 2-3 dan. Dio imanja, tačnije oko jedan dunum posvećen je jagodama. Prve jagode su ubrali u plasteniku koji se prostire na 100 kvarata krajem marta ove godine.
“Početkom maja stigle su jagode koje nisu bile u plasteniku. Imali smo veliku površinu pod jagodama, umanjili smo. Sada se sva za proizvodnja jagode svodi na preradu, kako kroz napitke, tako kroz pekmez”, navodi ova vrijedna domaćica.
Radne snage na manjka Iako brojna domaćinstva muke muče sa sezonskim radnicima, kod Ristića to nije slučaj.
“Prijatelji, komšije, ljudi u dnevnice, rado nam dođu. Nekako, kod nas sve to ide spontano samo od sebe uz pjesmu i šalu. Nikad nema moranja, ali sve se stigne, priča nam Sreto, te govori da su ranijih godina radnici brali do čak osam sati dnevno, a naberu po više od 100 kilograma. Ostalo mi to sve sami uradimo, kako berbu ove dvije kulture, jagodu i kupinu, tako i cijeli process prozivodnje”, kaže Sreto, te dodaje da je ipak supruga veći znalac kada je u pitanju priprema gotovih proizvoda.
Prodaja na kućnom pragu
Ne kriju naši domaćini zadovoljstvo prodajom svojih proizvoda, a najviše im znači kada kupac ponovo dođe.
“Sve se to proda na kućnom pragu, naše vjerne mušterije same dolaze. Odemo na sajmove u okruženju našem Derventa, Modriča, Teslić, ne samo da bi nešto prodali, nego jednostavno da upoznamo nove ljude i predstavimo sebe”, kažu Ristići.
Redovno izlažu svoje proizvode na stanarskom Gasto fest-u i drugim sličnim manifestacijama, koje imaju cilj promociju domaćih proizvoda. Zadovoljni su opštinskim podsticajima koje imaju i prihodima koje ostvaruju od prodaje, ali o proširenju proizvodnje, za sada ipak ne razmišljaju.
Foto: Slobodan Živanić