Ni u teškim vremenima, u kojim se našla Republika Srpska u borbi sa korona virusom, pripadnici dobojske Žandarmerije nisu zaboravili majku njihovog prerano preminulog radnog kolege Nedeljka Ninkovića (37).
Pripadnici Jedinice Žandarmerije Policijske uprave Doboj, zajedno sa komandirom Duškom Ercegom, trude se na sve načine da pomognu starici i da joj olakšaju život.
Kada neko spomene Žandarmeriju, odmah zamislimo ozbiljne policajce u beskompromisnoj borbi protiv kriminala, ali dobojski žandarmi su pokazali da su oni obični ljudi toplog srca i da su tu uvijek da pomognu.
Oni već godinama pomažu Stazi Ninković i trude se da joj što više olakšaju starački život, ali i njenu bol zbog prerano izgubljenog sina. Tako su je i u petak posjetili i odnijeli joj pomoć u hrani i namirnicama, jer je riječ o starijoj ženi koja živi sama i ne smije da se kreće.
– Ona nema nikog drugog u Doboju ko bi joj mogao pomoći, osim nas. Donijeli smo joj hranu, stvari za čišćenje i slično. Između ostalog, donijeli smo joj i bocu sa plinom kako bi mogla spremati hranu – kaže Erceg za Srpskainfo.
Vođa ove elitne jedince sa knedlom u grlu ispričao nam je kako ih sve pogodila smrt kolege Nedeljka i kaže da će on uvijek živjeti u njihovim srcima, dok je njih i ove jedinice.
– Nedeljko i ja smo 1. juna 2006. godine zajedno došli u ovu jedinicu, ali na različite poslove. On je bio jedinstven i perspektivan mladić, koji je sa svima bio dobar i kojeg su doslovni svi voljeli. Bio je jedinac, ali je sa svima nama bio kao član porodice – priča Erceg. Sve je kaže bilo odlično do 2009. godine kada je Ninković otkrio da ima karcinom i tu počinje njegova teška životna borba.
Nedeljko Ninković– Trudili smo se da mu što više olakšamo život u tom vremenu. Gdje god je trebalo, vozili smo njega i njegovu porodicu, a redovno smo sa njim išli do ljekara. Međutim i pored napora ljekara, on je izgubio bitku za život 2011. godine – rekao je Duško Erceg. Međutim, nikad ga nisu zaboravili i on će uvijek živjeti u njihovim srcima.
– Često tako kada sjedimo i pričamo o nekim uspomenama sjetimo ga se i na nekin načim oživimo. Od kada je Nedeljko preminuo njegove roditelje smo redovno zvali na obilježavanje Dana policije, krsne slave, ali i svih drugih bitnih datuma – ističe naš sagovornik. On dodaje da je i njegov otac preminuo prije šest godina i da od tada još redovnije obilaze njegovu majku.
– Nabavimo joj drva, a kada dođe zima često odemo do nje da joj očistimo dvorište i prilaz od snijega. Često je vozimo i na groblje – priča Duško Erceg i dodaje da im dosta u tome pomaže i Sindikat Ministarstva unutrašnjih poslova Srpske.
Ističe da ovo puno znači i Zazi, koja kada ih vidi odmah počne da im priča o svom sinu.
– Kad nas vidi na kapiji ona se iskreno obraduje, kaže da kroz nas vidi njega kako se vraća sa posla. Zatim počne da se sjeća i priča nam kako smo sa njim dolazili kod nje kuće, ali i mnoge druge lijepe uspomene – pojašnjava komandir Žandarmerije.
Kaže da ih je kolega Nedeljko prerano napustio, ali da valjda čovjek koji kratko živi uvijek bude bolji čovjek, kako bi iza sebe ostavio bolji trag.
Autor Goran Obradović, srpskainfo.com