Harmonika je magičan instrument koji ima dušu, ističe muzičar i serviser harmonike iz Doboja Miljen Simić i dodaje da bi iskustva i znanje rado prenio na mlađe, ali kod njih nije primijetio interesovanje.
Reparaciju harmonike započeo je iz hobija, prvu je popravio sa 11 godina, ali je vremenom razotkrivao njene tajne.
“Zanimalo me je kako doći do tog zvuka. Rasklopio sam harmoniku i sve mi je bilo nepoznato. Gledao sam i razmišljao, bez pomoći nekog vrsnog štimera, jednostavno, krenuo sam sam”, ispričao je Simić novinarima.
Do harmonike je ranije bilo teško doći, najzastupljenije su bile one školske koje su se često kvarile, a neko je morao da ih popravlja.
Simić priča da je znanja za popravak ovog instrumenta sticao od drugih majstora na svirakama s obzirom na to da su majstori najčešće i svirači.
“Ti majstori su najčešće škrti jer postoje razne tajne koje teško da će neko reći. Najčešće ti kažu `sjedi`, pa kada se napatiš, sam ćeš zaključiti`”, rekao je Simić.
On je pojasnio da su harmonike napravljene kao veoma precizan instrument sa mnogo dijelova, a kao najčešće kvarove izdvojio raštimavanje, nedoličan ton, poklopci tonova, mehanički kvarovi, lupkanje i pucanje dirki, nedovoljna kompresija mijeha, zaglavljenje basa.
Prema njegovim riječima, postoje i kvarovi čija je popravka neisplativa, s obzirom na to da je često riječ o veoma starim instrumentima.
Simićeve usluge koriste svi, ali najčešće popravak traže djeca kojima i posvećuje najviše ljubavi jer se sjeti svojih početaka.
“Ne mogu da pustim da dijete, koje treba da ide na nastup, ode sa neispravnim harmonikom. Uvijek mu napravim i više nego što traži”, naveo je Simić, koji je muzičke osnove stekao u Lukavcu, a do početka rata imao je i svoj bend.
Samo zadovoljan muzičar, kaže on, može dobro da svira i svoju pozitivnu energiju da prenese na publiku, dodajući da najveću ljubav imaju muzičari kojima niko nije pomogao da dođu do tog instrumenta i kojeg su uspjeli sami da zarade.
/SRNA/