Božo Vrećo je na društvenim mrežama otkrio kome je posvetio pjesmu “Sevilja” koju će danas objaviti, te otkrio detalje iz svog privatnog života.
“Pjesma ‘Sevlija’ je posvećena mojoj neni Hamdaginici, u čijim dimijama je uvijek bilo toplo gnijezdo za moju tršavu glavu i kosu što se, kako bi ona rekla, lokna pa onako neukrotiva pada niz njena koljena k’o neke divlje rijeke što im ne znaš ni početka ni kraja, a one teku i šume poput pjesme iz djetinjstva što je zviždućeš niz mahalu i tako cijeli bogovetni dan. U tim naboranim dolinama njenih šarenih dimija skrivale su se sačuvane najukusnije karamele i poneka hurma” započeo je.
Dodao je kako je njegov dedo nekoć s došao s hadža i svima donio darove, a na zid stavio tapiseriju Kaabe. Božo je tada imao pet godina i upitao je nanu ko tu živi. Ona je tiho rekla: “E moj sinko, onaj što nas čuva odozgo i pazi na nas. Njegova ti je ljubav veća od svih nas da se saberemo i njegovo je sve pa i mi sami, a vidiš šta nas ima, k’o mrava.”
“Ove karamele, neno, jesu li moje ili Njegove? Nasmiješila se. ‘Tvoje su, ali moraš slušati i dobro učiti, jer to ti je nagrada, sve ti to On daje kad si dobar.’ I tako sam cijelog života i bio dobar i kad su me gazili i vrijeđali i prijetili i lomili i upirali prstom u mene i spoticali. Znao sam da sve dobro u mom životu, Njegova je zasluga i od Njega samog nagrada mi jer nisam posumnjao u Njega i nisam ga iznevjerio. Ljude jesam jer nisam bio poput njih… Možda jednom dobrota bude mjerilo ljubavi, možda još jednom moja nena dođe mi u san i puhne u moje dlanove i prouči tihe sure Ihlas, Felek i Nas da zaboravim na ovaj svijet zla koji prkosi i izrastem samo u jedno – drvo poznanja dobra i zla čiji plodovi skriveno i tiho i dana, kao i vijekovima unazad, padaju ka nebu i postaju zvijezde”, objavio je.
Kao što je poznato, tetovaže su Božin zaštitni znak. Ima ih skoro po cijelom tijelu, a nedavno je objavio da je istetovirao riječ “Bog”.
“Ćirilično Miroslavljevo pismo ovaj put i ta tri slova koja nose svu težinu svijeta, posebno ovog krvavog kojeg gledamo, živimo, osjećamo i suosjećamo. Ostaje molitva Njemu, samo Njemu”, napisao je.
/Klix/