U Službi za ortopediju i traumatologiju Bolnice „Sveti apostol Luka“ Doboj godišnje, u prosjeku, bude pregledano oko 20.000 ljudi.
Među njima, 3 do 4 hiljade su hitni slučajevi, te 16 do 17 hiljada pacijenata pregledanih u specijalističkim ambulantama.
Dr Saša Vidić, načelnik ove službe, kaže da se hitnoće uglavnom odnose na traumatologiju ili neka, što je opet rjeđe, akutna stanja u ortopediji.
Mi se bavimo svim povredama ekstremiteta, kičmenog stuba, karličnog pojasa, ramenog pojasa i svega što spada u taj okvir.
Tu se dešavaju minorne, lakše povrede, do najtežih slučajeva koje u velikom procentu rješavamo ovdje. U UKC Srpske šaljemo samo politraumatizovane pacijente, odnosno pacijente sa višestrukim povredama drugih organskih sistema. U takvim situacijama, uradimo obradu, pripremu, zbrinjavanje povrede, te pacijenta učinimo transportabilnim – kaže dr Vidić.
Dodaje da su u današnjim mirnodopskim uslovima, najčešći saobraćajni traumatizam i radne povrede.
Industrija napreduje, ljudi se bave različitim granama privrede i različitim zanimanjima, tako da često imamo takve povrede. Poslije toga, dolazi sport, ali tu se uglavnom ne radi o politraumatizovanim pacijentima. I tu su povrede izolovane, kao što je slučaj i kod onih koje se dešavaju sezonski. Nekad međutim, možemo zbog pada na poledici ili klizavici imati jako složen prelom nadlaktice, ali za nekog ko je zdrav i ima izolovanu povredu, to se smatra lakšim stanjem. Naravno, i ti prelomi se rješavaju operativno – objašnjava dr Vidić.
Prema njegovim riječima, u dobojsku Bolnicu dolaze pacijenti sa najlakšim povredama, preko srednjih, pa do najtežih politraumatizovanih pacijenata sa neizvjesnim opštim stanjem, često i sa lošim ishodom.
I ovaj posao, kao i svaki drugi, traži određeno navikavanje, da bismo ga mogli raditi. Ko nije za to, ne treba to da radi.
Ja se ovim poslom bavim skoro 20 godina i, naravno, bilo je mnogo situacija kad nekim ljudima zapamtite ime, a neki su, opet, samo brojka. Nekad imate lično negativno iskustvo, trudite se da ga potisnete i idete dalje – priča Vidić.
Kako kaže, traumatologija lokomotornog sistema je takva da je liječenje često dugotrajno.
Danas primite na liječenje nekog ko je u lošem stanju, pa poslije dan-dva on bude bolje, pa mu onda radite operacije na ekstremitetima… Dakle, na pozitivan ishod čeka se jako dugo, pa se na neki način saživite sa pacijentima i vaš odnos dobije neku ličnu komponentu – kaže dr Saša Vidić.
Naglašava da je u Bolnici tokom preteklih pet do 10 godina značajno povećan broj operacija, te prošireno indikaciono područje rada, pogotovo operativno.
Počeli smo da liječiti traumatološka i ortopedska, odnosno elektivna stanja, koja ranije nismo. Možda nekad nismo zbrinjavali sve teže prelome, nismo se bavili endoprotetikom, a to smo u proteklim godinama uveliko proširili. Samim tim, umanjili smo slanje pacijenta u druge ustanove. To je za posljedicu imalo da smo povećali broj operacija i proširili domen naših usluga. Izdvojio bih to da smo u proteklih desetak godina uveli endoprotetiku. U početku su to bile parcijalne proteze zgloba kuka, pa onda totalne proteze, negdje 2018. Iako je to bila prva godina korone, 2020. smo počeli da radimo totalne proteze koljena i od tada, sa nekim povremenim prekidima, mi to radimo gotovo svakodnevno, suvereno i sa dosta iskustva. Napravili smo neke iskorake u smislu proširenja indikacija u operacijama najkomplikovanijih zglobnih preloma, u čemu ne zaostajemo ni za jednom ustanovnom u okruženju – ističe dr Vidić.
Kako kaže naš sagovornik dr Saša Vidić, uvedene su i neke operativne procedure u liječenju povreda karličnog pojasa i zgloba kuka, što spada u vrlo mutilantnu hirurgiju.
Rješavamo većinu komplikacija na prelomima kostiju i ekstremiteta. Kad složeni prelomi ne zarastu, javljaju se komplikacije, a mi to sad rješavamo ovdje. Plan nam je da to proširimo i da nastavimo dalje – ističe Vidić.
U prošloj kalendarskoj godini je, zbog priprema za preseljenje u novu bolnicu, taj napredak malo zaustavljen.
Dali smo sebi rok nekih 6 mjeseci da se sve uhoda. Sad smo u prilici da uvedemo neke nove procedure. Na prvom mjestu to je intramedularna osteosinteza. Mi smo se i do sad bavili liječenjem traumatologije dugačkih kostiju ekstremiteta za koje se koristi ova metoda. To je jedna od novijih metoda u svijetu kojom su ovladale kolege u bolnicama okruženju i mi, jednostavno, ne možemo dozvoliti da to ne radimo, pa ćemo indikaciono područje proširiti i na to – kaže Vidić.
U narednim mjesecima očekuje se i ponovno uvođenje artroskopije, na prvom mjestu koljena.
I to smo nekad radili, ali smo prije par godina prestali, više iz tehničkih razloga. U narednom periodu očekujemo obezbjeđivanje uređaja koji će biti najnovija riječ tehnologije, kojim ćemo ponovo početi da radimo artroskopiju. Mislim da ćemo, u ovom pogledu, u roku par godina dostići sve ustanove u okruženju. U narednim godinama planiramo da endoprotetiku proširimo na neke druge zglobove, da artroskopiju sa koljena proširimo i na zglob ramena. Ali, to je dio nekog dugoročnijeg plana, koji uključuje i naše mlađe kolege, specijalizanate, koji su mladi i ambiciozni i od kojih puno očekujemo – poručuje Vidić.