Na štandu Republike Srpske na Sajmu knjiga u Beogradu sinoć su promovisane knjige “Bitka za Vozuću” Nenada M. Cvjetkovića i “Jevanđelje po robu” Danila Tešanovića.
O knjigama su govorili direktor biblioteke u Doboju Lidija Žarić i Tešanović, koji su pojasnili da su ove dvije knjige tematski različite, ali ih povezuje stradanje srpskog naroda i borba za očuvanje kulture sjećanja.
Govoreći o Vozući i ratnim dešavanjima na području doline rijeke Krivare i planine Ozren, Žarićeva je ukazala da su na ovaj prostor jurišale muslimanske snage iz dva korpusa, pojačane islamskim borcima iz odreda “El mudžahid”, a u septembru 1995. godine i NATO snagama za brza dejstva.
Kako je istakla, muslimanske snage su brojčano bile mnogostruko veće, i to u odnosu 22:1, a u operacijama prilikom pada Vozuće i 25:1.
“Bitka za Vozuću su naši Termopili. Vozuća je u ratu bila južna kapija Republike Srpske i u njoj su se branili Doboj i sjeverni dio Srpske. Ona ima poveznicu sa Bitkom na Košarama 1999. godine, jer su obje bitke bile herojske, časne, poštene i dobijene na bojnom polju, Ali, neke druge stvari su doprinijele da budu izgubljene”, ocijenila je Žarićeva.
Ona je naglasila da je Četrvta ozrenska laka pješadijska brigada na čelu sa komandantom Zoranom Blagojevićem herojski odolijevala atacima muslimanskih snaga, braneći prostor od 36 kilometara sa nešto više od 1.000 ljudi.
Međutim, tada su, kako je ukazala, NATO snage uništile sve komunikacije i veze, što je doprinijelo tome da Vozuća padne 10. septembra 1995. godine, nakon čega su muslimanske snage i mudžahedini izvršili stravične ratne zločine, a protjerano je i kompletno srpsko stanovništvo iz 26 sela, tako da je dolina Krivaje potpuno očišćena od Srba.
Ona je istakla da je zarobljeno mnogo boraca Vojske Republike Srpske, koji su odvedeni u mudžahedinski kamp, a 130 ljudi se vodi kao nestalo.
Iako sve govori da su likvidirani, njihove porodice zbog muslimanske opstrukcje 30 godina čekaju da saznaju konačnu istina o njima i da odgovorni za zločine budu kažnjeni.
Žarićeva je ocijenila da i knjiga “Jevanđelje po robu” predstavlja izuzetno svjedočanostvo koje doporinosi kulturi sjećanja, jer je riječ o djelu posvećenom prvom koncentracionom logoru u Evropi u 21. vijeku koji se nalazio u Doboju.
Ona je naglasila da se o golgoti srpskog naroda u tom konclogoru dugo ništa nije znalo, jer su zločine krili i kralj Aleksandar i komunistička vlast.
Na to je ukazao i autor knjige Danilo Tešanović, koji je istakao da su tvrdnje o tome da je na sceni bio organizovani i sistematski plan za uništavanje Srba iznijeli i inostrani naučnici.
Prema njegovim riječima, o tome svjedoče i brojke, jer je kroz dobojski logor prošlo više od 47.000 ljudi, a 13.000 je umrlo usljed gladi, bolesti, posljedica mučenja i isrcpljivanja, ali su i ubijeni, za šta su uglavnom bili zaduženi šuckori, muslimani u autrougaskoj službi.
“U jednom danu na topole pored rijeke Bosne obješeno je 11 ljudi, a za jedan mjesec 1916. godine u logoru je umrlo 618 djece. Moja knjiga je mučna priča o patnji i stradanju, jer su u dobojskom logoru mahom bili zatočeni starci, žene i djeca pošto su muškarci uglavnom bili mobilisani u asutrougarskoj vojsci”, objasnio je Tešanović.
On je naglasio da sve to što se dešavalo i danas zvuči zastrašujuće, jer se jedan broj ljudi borio na ruskom frontu u austrougarskoj vojci, dok su im žene i djeca bili u austrougarskom logoru u Doboju.
“Zbog tog stradanja i golgote našeg naroda na ovoj knjizi ne želim da zaradim ni marku, niti da je prodajem, već je dijelim, što činim i ovdje na Sajmu knjiga u Beogradu”, rekao je Tešanović.
/SRNA/