badnjak

Na­ve­če Bad­njeg da­na, na Bad­nje ve­če, lo­ži se bad­njak. Ovo mla­do dr­vo, obič­no hra­sto­vo, sim­bo­li­še Hri­sta i nje­gov ula­zak u svijet. Lo­že­nje bad­nja­ka pred­sta­vlja to­pli­nu Hri­sto­ve lju­ba­vi. Za­tim, bad­njak je pod­sje­ća­nje na dr­vo ko­je su pa­stiri do­nije­li u pe­ći­nu i ko­je je pra­ved­ni Jo­sif za­lo­žio ka­ko bi se tek ro­đe­ni Bo­go­mla­de­nac za­gri­jao u hlad­noj pe­ći­ni.

Badnjak je simvol novog života i nade. Ima još jed­no tu­ma­če­nje: bad­njak je na­go­vje­štaj Hri­sto­vog stra­da­nja i Nje­go­vog kr­sta. Ime badnjak povezano je sa riječju bdjeti (stsl. bad) budući da se na taj dan bdjelo čekajući Rođenje Gospoda i Spasa Isusa Hrista. Sla­ma ko­ja se uno­si u ku­ću pod­sje­ća­nje je na onu sla­mu iz ja­sa­la na ko­ju je Pre­sve­ta Bo­go­ro­di­ca po­lo­ži­la tek ro­đe­nog Go­spo­da. Ta­mjan ko­jim se ka­di ku­ća, kao i da­ro­vi ko­ji se sta­vlja­ju u sla­mu, pod­sje­ća­nje su na da­ro­ve ko­je su do­nije­li mu­dra­ci sa Is­to­ka i nji­ma da­ro­va­li No­vo­ro­đe­nog Hri­sta.

Molitva za osvećenje badnjaka

Mili srpski badnjače, ti naš stari rođače…

Oj, badnjače badnjače, ti naš stari rođače,
Dobro si nam došao i kuću ušao!
Mili srpski badnjače, ti naš stari rođače,
Badnjače, badnjače, rođače, rođače.
Donosiš nam mnogo sreće, svakog dobra pune vreće.
Ti nam Hrista objavljuješ, Njega slaviš i kazuješ;
Mili srpski badnjače, ti naš stari rođače,
Badnjače, badnjače, rođače, rođače.
Kolko, kolko varnica, tolko, tolko srećica
I toliko ovaca, i toliko janjaca;
Mili srpski badnjače, ti naš stari rođače,
Badnjače, badnjače, rođače, rođače.
Hristos nam se rodio, u pećinu spustio,
Da svud ljubav posije i ozeble ogrije;
Mili srpski badnjače, ti naš stari rođače,
Badnjače, badnjače, rođače, rođače.

/www.spc.rs/