Tamburello. Imola. 1994. godina. 1. maj. Sve su to riječi koje svakog Brazilca, ma gdje god se nalazio na svijetu, pogađaju u srce. I ne samo Brazilce, već i sve ljubitelje sporta. Na današnji dan poginuo je Ayrton Senna, najveći vozač Formule 1 u istoriji.
Možda nije najbolji, definitivno nije najuspješniji i najtrofejniji, ali jeste najveći. Zbog Senne je Formula 1 doživjela planetarnu popularnost od sredine osamdesetih godina prošlog vijeka, zbog njega smo imali velikog prvaka poput Michaela Schumachera, zbog njega imamo danas i Lewisa Hamiltona.
A upravo je Schumacher iz prve ruke u svom Bennetonu svjedočio strahovitom prizoru koji se desio u 7. krugu Velike nagrade San Marina. No, uvod u tragediju desio se ranije.
Na treningu u petak Rubens Barichello je izgubio je kontrolu nad bolidom Jordana i brzinom od 230 kilometara na sat zabio se u zaštitnu ogradu. Senna je odmah otišao u medicinski centar kako bi provjerio šta se dogodilo njegovom prijatelju, a kada je shvatio da se Barichello osjeća dobro, vratio se u bolid i završio trening.
Sutradan na kvalifikacijama desila se velika tragedija. Austrijanac Roland Ratzenberger se izgubio kontrolu nad Simtekovim bolidom i pri brzini većom od 300 kilometara na sat udario u betonski zid pored zavoja Villeneuve, te je poginuo. Njegova smrt je mnogo pogodila Sennu kojem je glavni ljekar Formule 1 Sid Watkins savjetovao da preskoči utrku. Da ga je barem Senna poslušao…
Senna je iz dva razloga sutradan sjeo u Williamsov bolid i počeo utrku sa prve pozicije. Prvo, Schumacher je pobijedio na prve dvije utrke i imao je 20 bodova, a Senna 0. O drugom razlogu ćemo nešto kasnije.
Utrka je počela novom nesrećom. Na startu je bilo 25 bolida, a Schumacherov timski kolega iz Benettona JJ Lehto nije upalio bolid i ostao je u mjestu. U njega se zabio Pedro Lamy, a dijelovi njegovog Lotusa, uključujući i gume su preletili zaštitnu ogradu i povrijedili nekoliko ljudi u publici.
Pet krugova je trebalo da se očisti staza na startno-ciljnoj ravnini i bolidi su vozili iza sigurnosnog vozila. Kada je utrka nastavljena i vodeći Senna počeo sedmi krug, u krivini Tamburello, drugoj po redu na stazi, Brazilac je izgubio kontrolu nad bolidom pri brzini od 310 kilometara na sat i udario u betonski zid. Sve se to desilo pred Schumacherovim očima koji je vozio odmah iza njega.
“Izgledao je spokojno. Podigao sam mu kapke i bilo je jasno iz njegovih zjenica da ima veliku povredu mozga. Podigli smo ga iz kokpita i položili na zemlju. Kada smo to uradili izdahnuo je i, iako nisam religiozan, osjetio sam kako njegov duh odlazi u tom trenutku”, prisjetio se ljekar Watkins potresne scene.
Ljekarska pomoć je kasnila, Senna je prebačen helikopterom u bolnicu u Bologni.
Utrka je mimo svake zdrave logike nastavljena, Schumacher je pobijedio, no čitava ceremonija slavlja je bila mučna za gledati. Svima su u mislima bili Senna i Ratzenberger. U 18:40 sati je objavljeno da je i Senna preminuo. No, ni danas niko ne vjeruje u službenu verziju i mnogi smatraju da je preminuo na stazi, no zbog pravnih stvari se to nije smjelo priznati.
Schumacher je osvojio svoju prvu titulu u karijeri te godine, no nije je želio prihvatiti i rekao je javno da je Senna prvak za 1994. godinu.
Uzroci nesreće nisu nikada razjašnjeni do kraja. Smatra se da je pucanje stupa upravljača uzrokovalo izlijetanje sa staze, dok je smrt uzrokovao komadić metala s prednjeg ovjesa koji je probio vizir kacige i pogodio Sennu u sljepoočnicu.
Postoje i mnoge alternativne teorije koje sežu toliko duboko da je Sennin bolid namjerno sabotiran te da se radilo o ubistvu, no to više nije ni važno. Niko ne može vratiti velikog šampiona iz mrtvih.
Iako pomalo bizarno zvuči, Senna je uspio u svojoj namjeri kada je te nedjelje u Imoli sjeo u bolid i počeo utrku. Nakon nesreće u njegovom bolidu je pronađena austrijska zastava. Senna, arogantan na stazi kao i uvijek, je bio toliko uvjeren da će pobijediti, te je namjeravao čitavu ceremoniju posvetiti Ratzenbergeru i skrenuti pažnju čelnicima Formule 1 i FIA-e na to da se vozači moraju bolje zaštititi u bolidima. To je bio drugi razlog zbog kojeg je odlučio početi utrku u Imoli.
Nakon te nesreće FIA se pobrinula da vozači budu mnogo zaštićeniji, a dokaz za to je da smo nakon te tragedije u Formuli 1 na utrci izgubili samo Julesa Bianchija prije nekoliko godina.
Mnoge staze su korigovane, a betonski zidovi nisu više bili blizu krivina u kojima se vozi velikim brzinama. I sama krivina Tamburello je ispravljena, te se sada radi o seriji krivina koje su daleko od betonskog zida i na kojima se ne može razviti velika brzina.
Senna je bio mnogo više od samih brojki. Njegovo umijeće da pronađe stotinke, desetinke, pa čak i sekunde kada niko ne može vjerovati u to je bilo neprevaziđeno. Uostalom, uspio je “kantu” od Tolemana tri puta u debitantskoj sezoni dovesti do podija i sebe do 9. mjesta.
Posebno je impresivna njegova vožnja po kišnim uslovima kada mu nije niko mogao biti ni blizu. Što brzinom, što umijećem da upravlja bolidom i u nemogućim uslovima. Niko nikada nije i vjerovatno neće voziti po kiši kao on. Jer samo je jedan Kišni čovjek. Uostalom, i prvu pobjedu u karijeri je ostvario vozeći po kiši u Portugalu. I to sa više od minute prednosti za drugoplasiranim Micheleom Alboretom koji je uspio jedini ostati u istom krugu kao veliki Brazilac.
Statistički gledano, Senna nije ni do koljena ni Hamiltonu, ni Schumacheru, ali ni mnogim drugim velikanima. U 161 utrci vozeći za Toleman, Lotus, McLaren i Williams 80 puta je bio na podiju, a ostvario je 41 pobjedu. Najbrži u kvalifikacijama je bio 65 puta.
Oni koji ga osporavaju kao najveći argument ističu da je osvojio samo tri titule – 1988., 1990. i 1991. godine. No, treba znati da je te tri titule osvojio u epskim duelima sa Alainom Prostom, jednim od najboljih vozača u historiji.
Kada se Prost oprostio 1993. godine postalo je jasno da je favorit za titulu samo jedan – Senna. I ta 1994. godina je trebala biti prva u nizu titula za vozača Williamsa koji je tada bio najbolji bolid. Senna je tek napunio 34 godine i pred njim je bilo, pa možemo slobodno reći i šest kvalitetnih sezona. Nažalost, izgubili smo Sennu i nikada nećemo saznati da li bi sada Hamilton ganjao njegove rekorde.
(Klix)