Ajerton Sena, nekadašnji šampion i jedan od najboljih vozača u istoriji Formule 1 poginuo je na današnji dan u 18.30 prije 29 godina.
Prvog maja 1994. godine, u trci na popularnoj stazi Imola, u krivini Tamburelo, Sena je izgubio kontrolu nad vozilom pri brzini od 307 kilometara na čas udario u zid, poslije čega je izgubio život.
Ovaj udes nije bio prvi na toj stazi, pošto je samo dan ranije nesreću doživeo i Austrijanac Roland Recenerger, da bi dan kasnije ista sudbina dočekala i Senu koji je imao 34 godine u tom trenutku. Poslije trke, otkriveno je i da je Sena kod sebe u bolidu imao zastavu Austrije koju je hteo da iznese kada stigne do cilja ali nažalost, to nije dočekao.
Senina nesreća se dogodila oko 14.20 tog dana, kada su televizije širom svieta emitovale snimak slupanog bolida, dok je taj isti svijet nijemo gledao i nadao se najboljem, za najboljeg u tom trenutku. Bolid je bio uništen do tančina, ali su se nadali da ima spasa…
Već u 18.30 tog dana je stalo srce velikog Ajrtona. Jak udarac mu je slomio lobanju, a nosač je čak probio i zabio mu se tek nešto iznad oka. Tri povrede glave bile su kobne.
Izgledalo je najprije kao da spava. Podigao sam mu kapke i istog časa mi je bilo potpuno jasno da ima teške povrede mozga. Mi smo ga istog trenutka iznijeli sa sjedišta, položili na zemlju… Dok smo to radili tačno sam osjetio kako mu duša izlazi iz tijela! A ja nisam religiozan… Umro mi je na rukama. Ne, ne mogu da vjerujem i dalje. Umro mi je na rukama, čovječe… – poručio je Sid Votkins, neurohirurg koji je pokušavao da spasi čuvenog vozača.
Sahrana Ajertona Sene ispraćena je širom cijele planete.U Sao Paulu preko milion ljudi okupilo se na groblju da posljednji put pozdrave legendu. Još nekoliko miliona izašlo je na ulice širom Brazila, a vlada ove države proglasila je trodnevnu žalost. Broj onih koji su tugovali za Senom ne treba da iznenadi, bio je nacionalna ikona i heroj mnogima – od odrastanja u favelama do piedestala Formule 1.
Bog je dugo vremena čuvao svijet Formule 1. Ovog vikenda to nije činio – rekao je trostruki šampion Niki Lauda.
Nakon njegove smrti, njegova sestra Vivijen otvorila je fondaciju Ajertona Sene koja je do današnjeg dana pomogla u školovanju preko deset miliona brazilske djece. Jedan od voditelja fondacije od prvog dana je i Alan Prost.
Počeci karijere i trka u Monaku, gde je Ajerton Sena pokazao da pripada najvećima
Karijeru vozača Formule 1, Sena je počeo u maloj ekipi nespretna imena Toleman, a prve poene osvojio je 7. aprila 1984. godine na Velikoj nagradi Južnoafričke Republike. On je, ipak, svoje umijeće pokazao na Velikoj nagradi Monaka. Sena je startovao trinaesti, a trka je bila obilježena ogromnim pljuskovima. Ko makar površno prati Formuli 1, zna da je staza u Monaku poznata kao potpuno nemoguća za preticanje i po suvom, a kamoli po kiši. Ne i Seni koji će zbog nevjerovatne hrabrosti na kiši, koja se često graničila s ludošću, dobiti nadimak “kišni čovek”.
Kad neko sagradi zid, taj zid je na to mjesto postavljen sa ciljem da se što je duže moguće ne pomjera. Kada je, kao vozač Tolmana, Sena trku za Veliku nagradu Dalasa 1984. godine završio nakon što je udario u zid u 47. krugu, Ajerton Sena je iznenadio sve kada je, nakon što je polomio točak usljed kontakta sa zidom, rekao „ne mogu da razumijem kako sam zakačio zid. Mora da je pomjeren.“
Nakon toga, ubrzo je ekipa predvođena tadašnjim Seninim inžinjerom za trke Petom Simondsom otišla da pogleda zid, i bila u čudu nakon otkrića da neko zapravo i jeste udario u zid na drugom kraju, dovoljno jako da čitavu konstrukciju pomjeri za nekoliko milimetara, tačno na mjesto gde je Sena iz kruga u krug prolazio automobilom kako bi na najbolji mogući način iskoristio putanju…