Jedan od ključnih razloga zašto o učinkovitosti sankcija uopšte postoji dvojba taj je što iz Rusije ne dolazi dovoljno relevantnih ekonomskih pokazatelja.
Dok je većina utiska da sankcije Rusiji nemaju učinka, magazin Foreign Policy tvrdi suprotno. U opširnoj analizi aktuelnog stanja ruske ekonomije, koje je pod oštrim sankcijama Zapada, magazin izdvaja devet razloga zašto su oni koji smatraju da sankcije nisu dale rezultata, zapravo u zabludi.
Daleko od toga da su neučinkovite ili razočaravajuće, kao što su mnogi tvrdili, međunarodne sankcije i dobrovoljno poslovno povlačenje izvršili su razoran učinak na rusku ekonomiju – navodi Foreign Policy.
Navodi da je jedan od ključnih razloga zašto o učinkovitosti sankcija uopšte postoji dvojba taj što iz Rusije ne dolazi dovoljno relevantnih ekonomskih pokazatelja. Umjesto toga, prenose se pretjerano optimistične ruske ekonomske analize, prognoze i projekcije.
Ali riječ je o analizama koje crpe većinu, ako ne i sve, svoje temeljne dokaze iz periodičnih ekonomskih objava same ruske vlade. One su se dosad smatrale vjerodostojnima, ali sad postoje određeni problemi – pojašnjava magazin.
Navodi da ekonomska izdanja Kremlja postaju sve probirljivija – djelomična i nepotpuna, selektivno izbacujući nepovoljna mjerila. Ruska vlada progresivno je uskratila sve veći broj ključnih statističkih podataka koji su se prije rata ažurirali na mjesečnoj bazi, uključujući sve podatke o vanjskoj trgovini. Među njima su i statistike koje se odnose na izvoz i uvoz, posebno s Evropom. Nadalje, tu su podaci o mjesečnoj proizvodnji nafte i plina, izvozne količine robe, prilivi i odlivi kapitala, obavezna finansijski izvještaji velikih kompanija, podaci o monetarnoj bazi centralne banke, podaci o direktnim stranim ulaganjima, potom podaci o kreditiranju i izdavanju kredita; i drugi podaci vezani uz dostupnost kredita.
Čak je i Rosaviatsiya, savezna agencija za vazdušni saobraćaj, iznenada prestala objavljivati podatke o broju putnika u avio prijevoznicima i aerodromima – navodi Foreign Policy.
Dodaje da su uslijed toga na površinu isplivale samo pretjerano optimistične ekonomske prognoze. Napominje i da su čak i oni povoljni statistički podaci koji su objavljeni – dvojbeni. Razlog je politički pritisak koji je Kremlj izvršio kako bi korumpirao statistički integritet.
Foreign Policy je stoga okupio tim stručnjaka koji su, koristeći privatne izvore podataka na ruskom jeziku i direktne izvore podataka, uključujući podatke o potrošačima, objave ruskih međunarodnih trgovinskih partnera i druge izvore, analizirali što se dogodilo s ruskom ekonomijom pet mjeseci od invazije na Ukrajinu. U timu su radili: Franek Sokolowski, Michal Wyrebkowski, Mateusz Kasprowicz, Michal Boron, Yash Bhansali i Ryan Vakil.
Njihova analiza ukazuje na devet mitova o trenutnom stanju ruske ekonomije.
Mit 1: Rusija može preusmjeriti svoj izvoz plina i prodavati ga Aziji umjesto EVropi
Putin obožava ovu tezu, ali ona, prema Foreign Policyju, nije tačna. Manje od 10 posto ruskog plinskog kapaciteta je ukapljeni prirodni plin, tako da ruski izvoz plina ostaje ovisan o sistemu fiksnih cjevovoda za prenos plina. Velika većina ruskih plinovoda teče prema Evropi. Ti cjevovodi, koji potiču iz zapadne Rusije, ne mogu se spojiti na zasebnu novu mrežu cjevovoda koja povezuje istočni Sibir s Azijom, koja sadrži samo 10 posto kapaciteta evropske mreže plinovoda. Zaista, 16,5 milijardi kubnih metara plina koje je Rusija prošle godine izvezla u Kinu predstavljalo je manje od 10 posto od 170 milijardi kubnih metara prirodnog plina koje je Rusija poslala u Evropu.
Nadalje, projekti azijskih plinovoda, koji su trenutno u izgradnji, još su godinama udaljeni od toga da postanu operativni. Usto, finansiranje ovih skupih projekata plinovoda takođe stavlja Rusiju u značajno nepovoljniji položaj. Sumirano, Rusija treba svjetska tržišta mnogo više nego što svijet treba ruske zalihe. Ne treba zaboraviti i da je Evropa samo 46 posto svojih potreba za plinom zadovoljavala kupnjom plina iz Rusije, te da je Gazprom zabilježio pad proizvodnje plina u julu za 35 posto na godišnjem nivou. Dakle, Rusija trpi štetu.
Mit 2: Budući da je nafta zamjenjivija od plina, Putin jednostavno može prodati više Aziji
Ruski izvoz nafte sada takođe odražava Putinov smanjeni ekonomski i geopolitički uticaj. Rusija se okrenula Kini i Indiji, ali uz prodaju po popustu bez presedana. Naftu Ural prodaje po popustu od 35 dolara, ako nikad nije davala popust veći od 5 dolara, čak ni za vrijeme invazije na Krim 2014. godine. Dodatno, ruskim naftnim tankerima treba u prosjeku 35 dana da stignu do istočne Azije, naspram dva do sedam dana da stignu do Evrope, zbog čega je kroz istoriju samo 39 posto ruske nafte otišlo u Aziju naspram 53 posto namijenjenih Evropi.
To je veliki uticaj na maržu i profitabilnost poslovanja, gdje je Rusija prije bila među najuspješnijima. Uz to, ruska industrija proizvodnje nafte dugo se oslanjala na zapadnu tehnologiju, što je u kombinaciji s gubitkom nekadašnjeg primarnog tržišta Rusije i njenom smanjenom gospodarskom snagom, prouzrokovalo da čak i rusko ministarstvo energetike revidira svoje projekcije dugoročne proizvodnje nafte prema dolje.
Mit 3: Rusija nadoknađuje izgubljene zapadne poslove i uvoz zamjenjujući ih uvozom iz Azije
Ruski uvoz je pao za više od 50 posto unazad par mjeseci. Uvoz igra važnu ulogu unutar ruske domaće ekonomije. Čini oko 20 posto ruskog BDP-a. Pored toga, Rusiji je važan zbog ključnih inputa – dijelova i tehnologije.
Kina nije ušla na rusko tržište u mjeri u kojoj su mnogi predviđali. Prema podacima kineske Opšte carinske uprave, kineski izvoz u Rusiju pao je za više od 50 posto od početka godine do aprila. Strmoglavio se s 8,1 na 3,8 milijardi dolara. Uzimajući u obzir da Kina izvozi sedam puta više u Sjedinjene Države nego u Rusiju, čini se da su čak i kineske kompanije više zabrinute zbog sukoba s američkim sankcijama nego zbog gubitka marginalnih pozicija na ruskom tržištu, što odražava slabu ekonomsku vezu Rusije s njenim globalnim trgovinskim partnerima.
Mit 4: Ruska domaća potrošnja i zdravlje potrošača i dalje su jaki
Inflacija je u sektorima koji ovise o stranim opskrbnim lancima u Rusiji skočila na 40-60 posto. Količine prodaje su postale izuzetno male. Tako je prodaja stranih automobila u Rusiji pala za oko 95 posto, i kod većeg broja kompanija može se reći da je potpuno zaustavljena.
Foreign Policy piše da je usljed problema u opskrbi, skoka cijena, slabljenja raspoloženja potrošača logično da indeks koji mjeri raspoloženje ruskih menadžera nabave ukazuje da je ruska ekonomija u padu. U prosjeku oko 20 posto. Takav signal potvrđuju i kretanja e-trgovine unutar Yandexa, kao i podaci o fizičkoj maloprodaji u Moskvi. Sve to govori suprotno od onoga što objavljuje Kremlj.
Mit 5: Strana preduzeća nisu se baš povukla iz Rusije, a bijeg poslovanja, kapitala i talenata iz Rusije precijenjen je
Strana preduzeća zapošljavaju u Rusiji oko 12 posto radne snage. To je oko 5 miliona radnika. Rezultat njihovog povlačenja nije samo pad broja radnih mjesta, već i pad ekonomske aktivnosti više od hiljadu kompanija koje čine oko 40 posto ruskog BDP-a. Te su kompanije poništile tri decenije izgradnje ekonomskih odnosa na ruskom tržištu. Riječ je o masovnom egzodusu koji je za sobom povukao i odliv 500.000 visokoobrazovanih stručnjaka.
Foreign Policy piše da je čak je i gradonačelnik Moskve priznao da očekuje veliki gubitak radnih mjesta dok preduzeća prolaze kroz proces potpunog gašenja.
Mit 6: Putin ostvaruje budžetski suficit zahvaljujući visokim cijenama energije
Ministar finansija Rusije najavio je da očekuje da će ruski budžet biti u minusu od svega 2 posto BDP-a ove godine, a ne u suficitu. Putin je odlučio upregnuti sve mehanizme države kako bi umanjio pad. Krenuo je u finansijski neodržive fiskalne i monetarne intervencije. To uključuje drastično povećanje vojnih izdataka i štampanje novca. Tako je od početka napada na Ukrajinu udvostručio ponudu novca u Rusiji.
Putinovo nepromišljeno trošenje očito stavlja finansije Kremlja pod pritisak. Sve to se ne događa se zbog visokih cijena energije, jer visoke su cijene energije bile i u razdobljima kad je ruski budžet znao pasti u deficit. Ovdje su razlozi tog pada drugačiji.
Mit 7: Putin ima stotine milijardi dolara u fondovima za crne dane, tako da finansije Kremlja vjerovatno neće biti nategnute u skorije vrijeme
Da, Rusija na računima ima mnogo kapitala. Putinovi fondovi za crne dane teže oko 600 milijardi dolara u deviznim rezervama, akumuliranih od prihoda od nafte i plina. No, polovina tog iznosa – 300 milijardi dolara zamrznuto je i nedostupno u savezničkim zemljama: SAD-u, EU i Japanu, i Putin nema pristup tom novcu. Čak je bilo poziva da se zaplijeni tih 300 milijardi dolara kako bi se finansirala obnova Ukrajine. Od preostalih 300 milijardi, Putin je od početka invazije na Ukrajinu, znači u manje od pola godine, potrošio čak 75 milijardi dolara.
Kritičari ističu, piše Foreign Policy, da Putin ima alternativu. To je da dodatne devizne rezerve akumulira preko Gazprombanke, jer je centralna banka pod sankcijama. Iako je to tehnički tačno i izvodivo, magazin piše da nema dokaza koji bi sugerisali da Gazprombank akumulira bilo kakve rezerve. Posebno stoga što ima vlastite kreditne obaveze.
Nadalje, iako je Ministarstvo finansija planiralo aktivirati dugogodišnje rusko budžetsko pravilo – da se višak prihoda od prodaje nafte i plina usmjerava u državni fond – Putin je to odbacio. Štaviše, ministar financija Anton Siluanov predložio je da se iz Fonda nacionalnog bogatstva ove godine povuče trećina njegove imovine. Dakle, ako Rusija ima budžetski deficit koji zahtijeva povlačenje čak trećine njenog suverenog fonda, i to dok su prihodi od nafte i plina još uvijek relativno jaki, svi znakovi ukazuju da bi Kremlj mogao ostati bez novca mnogo brže nego što mnogi procjenjuju.
Mit 8: Rublja je ove godine najjača svjetska valuta
Jedna od Putinovih omiljenih propagandnih tema je da je rublja najjača svjetska valuta sada. No, aprecijacija rublje nije dobar znak, baš suprotno, to je odraz drakonske kontrole kapitala, gdje je Rusija preko noći postala država koja se ubraja među najrestriktivnije u svijetu. Ograničenja ne osjete samo kompanije, već i građani. Primjera radi, građani ne mogu kupovati dolare ili podići svoje depozite u dolarima. S druge strane, Putin umjetno naduvava potražnju preko velikih izvoznika koji moraju kupovati rublje.
Službeni kurs rublje zato dovodi u zabludu. Njime se trguje u dramatično smanjenim količinama u usporedbi s onima prije invazije na Ukrajinu, jer je pala likvidnost. Prema mnogim izvještajima, veliki dio tog nekadašnjeg trgovanja migrirao je na neslužbena crna tržišta rublja. Čak je i Banka Rusije priznala, piše Foreign Policy, da je kurs više odraz vladine politike i otvoren izraz trgovinskog bilansa zemlje, a ne likvidnih deviznih tržišta kojima se slobodno trguje.
Mit 9: Provedba sankcija i poslovno povlačenje sada su uveliko gotovi i nije potreban dodatni ekonomski pritisak
Ruska ekonomija je ozbiljno oštećena, ali tek joj slijedi moment u kojem će to sebi trebati priznati. Nije tačno da se proces povlačenja poslovanja iz Rusije završio i nije tačno da Putin i dalje ne zarađuje od izvoza nafte i plina. To što ti procesi i dalje traju, iako u smanjenom obimu, omogućuje Putinu da održava ekstravagantnu domaću potrošnju i prikriva strukturne slabosti ruske ekonomije. Zato, piše Foreign Policy, sad nije trenutak da se pritisne kočnica.
Štaviše, magazin navodi da Kijevska škola ekonomije i Međunarodna radna grupa Yermak-McFaul predlažu dodatne mjere – kombinaciju pojedinačnih sankcija, energetskih sankcija i financijskih sankcija – a u tome ih podržavaju bivši američki ambasador u Rusiji Michael McFaul i stručnjaci Tymofiy Mylovanov, Nataliia Shapoval i Andrij Bojcun. Foreign Policy zaključuje da Rusija ne može naći izlaz iz ove situacije sve dok savezničke zemlje ostanu ujedinjene u održavanju i povećanju pritiska sankcija na Rusiju.
(Magazin Foreign Policy/Jutarnji list/B92)