Pjevačica Suzana Branković, koja u filmu “Toma” izvodi numere pokojne muzičke legende Silvane Armenulić, kaže za B92.net da je jedva zadržavala suze dok je pred publikom pjevala pjesmu “Ponoć”.
Nije mnogo puta u životu slušala sevdalinke, a do momenta kada joj je ponuđen angažman pjevala je samo nekoliko Silvaninih pjesama na proslavama, priča profesorka pjevanja i nekadašnja članica benda “Bjuti kvins”.
“To je bio izazov. Trebalo je da otpjevam nešto od Silvane i pošaljem snimak. U tom trenutku sam preslušavala njene pjesme, kako bih mogla da dobijem tu boju. Pošto sam profesor pjevanja u školi, mogu da prepoznam tehničke stvari. Ali bilo je najteže da zvučim tužno i sjetno”, iskrena je Suzana Branković.
Pjesma iz filma “Ponoć” nije postojala u izvođenju Suzane Armenulić, Suzani je, stoga izazov bio da se potrudi da njena interpretacija bude u duhu legendarne Silvane.
“Otpjevali smo je Aco Pejović i ja na premijeri filma u Nišu. Jedva sam se suzdržavala da ne plačem. Publika je posle prvog slušanja zapamtila refren, bilo je nestvarno”, ispričala je Suzana, a na pitanje da li je plakala dok je gledala film, odgovorila je: “Jesam, kao kiša”.Inače, omiljena Silvanina pjesma joj je – “Ah što ćemo ljubav kriti”, iako je po prirodi ipak vesela osoba i ne obraća mnogo pažnje na riječi pesme, koliko na samu izvedbu.
(B92)