Znam, znam. Stari hit turbofolka. Stara fora sa društvenih mreža kada se fotografišete same u kafani pa citirate ovaj tekst. No, pokušaćemo da zagrebemo malo ispod površine.
Nije mi jasno kako to da danas, u k’o fol modernim vremenima ljudi sa otvorenim i širokim pogledima na život (ili je i to samo k’o fol) postavljaju ovo pitanje.
Dok pišem ovo sjetih se da je moja baba tamo negdje ’60-ih godina išla u istu tu problematičnu kafanu. I pogodite – sama! Da popije kafu ili bozu, da pojede nešto. Doduše nije išla u noćne provode, ali i ovo gore navedeno mi je kao neki putokaz da pomislim da smo onda kada smo bili tobože neemancipovani u stvari bili mnogo slobodniji, a usudila bih se reći i normalniji ljudi.
Glavna tema ovdje nije opijanje i kritično ponašanje. Mene zanima zašto ljudi misle da je tako loše da neka žena sama ode bilo gdje. Naravno, lijepo je biti u društvu ljudi koji nas razumiju, ali zar nemamo svi one dane kada želimo da se sklonimo od svega i svih, prošetamo niz ulicu pa svratimo u mali kafe na uglu i popijemo kafu u miru i uz prigušenu muziku sređujemo svoje misli. Ili jednostavno „puštamo mozak na pašu“.
Vjerujte, takvi trenuci znaju biti veoma okrepljujući, a poslije takve „seanse“ imamo snage za nove životne izazove.
Postoje i posebne veze sa ljudima koje bih kratko nazvala „zajedno sami“. To je ono kada u kafić svako dođe sam, a na kraju upadnemo u priču i kvalitetno provedemo vrijeme. Više o tome nekom drugom prilikom.
Žena sama u kafani može biti kada joj je potreban kutak za inspiraciju, pa ode u neku sjenovitu baštu kafića gdje pokušava napisati novu pjesmu, napraviti skice za novu sliku, izmaštati novu haljinu koju će kreirati i bilo šta drugo za šta su potrebni mašta i onaj drugačiji mir.
Žena sama u kafani može biti kada je tužna i želi samo da popije čašu dobrog vina i čuje malo vesele muzike.
Ima bezbroj razloga zašto žene dolaze same u kafanu, bilo da su u svom gradu ili putuju negdje.
A toliko pravljenje drame oko toga nikada mi neće biti jasno. Pretpostavljam da ljudi koji misle da ženi nije mjesto u kafani imaju neku viziju da kafana kvari ljude. A zar je ljudima potreban neko i nešto da se pokvare? Osoba koja želi da radi loše stvari, naći će način da ih radi pa makar bila pod staklenim zvonom.
Ko nam kaže da neka domaćica sa sela ne pije rakiju kradom i ko zna šta još.
Naravno, na ženu u kafani je najlakše uperiti prst.
Postoji tu još milion stvari koje ljudi prišivaju ženama kakve god one bile.
Ovo je bio blijedi pokušaj da se zagrebe ispod površine i sagleda problem. Kažem blijedi, jer da sam napisala sve onako kako mislim i osjećam, ovaj tekst bi bio prepun zvijezdica za cenzuru. A to ne želimo, jer i ja sam žena. I upravo sjedim u kafani, završavam ove redove, sunce zalazi. Odložiću olovku, staviti svesku u ruksak. Možda ću naručiti još jedno piće, a možda ću samo otići niz ulicu. Kasnije ću ispod krovnog prozora pitati zvijezde zašto se pobogu ljudi toliko brinu šta će… (koliko sam puta napisala frazu iz naslova).