Ne bih da budem od onih koji kukaju za prošlim vremenima jer je uvijek ljepše živjeti u sadašnjosti. Ako me oči i uši ne varaju, djeca današnjice se sve manje igraju napolju, mada i tu ima promjena na bolje. Mislim da je sasvim normalno da igraju igre koje su prilagođene njihovom uzrastu i vremenu u kojem žive, ali osim možda crtanja kredom i preduzetničkog duha kada djeca prodaju svoje umjetnine, sve ostalo mi liči na neartikulisano skakanje bez reda i smisla. Možda baš tako i treba da bude, šta ja znam. Kako god, današnja ideja je da se prisjetimo nekih igara koje smo možda i sami zaboravili i pokažemo ih djeci. Ako im se ne svide nećemo se ljutiti.
Graničar
Za ovu igru sa loptom potrebno je najmanje četiri do šest učesnika. Naprave se linije tj. granica i poenta igre je da što duže ostanemo unurar iscrtanog prostora. Ako nas protivnički igrač pogodi, a da nismo uhvatili loptu, gubimo „život“ na kraju kačitan ulazi u igru. On ima 3 „života“.
Ledeni čiča
Ova igra je malo drugačija verzija „ganje“ ili „lovice“ jedno od djece je ledeni čiča i ono trči za drugom djecom. Koga ledeni čiča dodirnem i taj treba da stoji „zaleđen“ dok ga neko od drugara ne „odledi“.
Žmurka ili žmira
U ovoj zabavnoj igri jedan od drugara je taj koji žmuri/žmiri a ostali se sakrivaju. Prilikom žmurenja onaj kpji žmuri broji do 100 i onda kreće u potragu za drugarima koji su se sakrili. Često tom prilikom izgovara riječi „Ko se nije skrio, magarac bio. Jedan, dva, polazim ja. „ Osoba koja prva bude pronađena sledeća žmuri/žmiri.
Čika – Mika
Prilikom ove igre se naprave 4 papirića na kojima se podijele uloge igračima. Oni ne znaju šta piše na kojem papiriću. Uloge su: lopov, čika – Mika, sudija i žandar. Čika – Mika traži lopova. U zavisnosti od toga da li je otkrio ili ne lopova sudija određuje neku simboličnu kaznu koju izvršava žandar. (otići po vodu, trčati 2 kruga oko kuće i slično)
Gradovi
Pošto su prethodne igre za dvorište, evo i jedna u slučaju kiše, mada i nju možemo igrati napolju, u hladu drveta. Ova igra se igra tako što odredimo pojmove koje treba da navedemo (grad, selo, državu, rijeku, predmet, ime, auto, životinju) ili šta već želimo da „pogađamo“, zatim svako od igrača govori po jedno slovo i pomenuti pojmovi treba da počinju sa tim slovom. Za svaki tačan odgovor dobijemo 10 poena, a u slučaju da je još neko napisao isti pojam kao i mi tada imamo 5 poena.
Nadam se da će ove ideje biti nekome od koristi. To ne znači da treba naše klince tjeramo da igraju naše igre, jer se ni mi nismo igrali igara naših roditelja, ali lijepo je da znaju i nešto drugačije od onoga što svakodnevno rade. Na kraju krajeva, uvijek je najbitnije da djeca budu to što jesu – djeca, a ne projektor za ostvarivanje naših neostvarenih ambicija.