Piše Ines Erceg
Prije nekih desetak godina, jedan drug nam je pričao kako je njegova sestra „ogulila kožu“ jer je prije nekog kastinga za manekenku pokušala da se depilira šećernom pastom iz kućne radinosti. Bilo je jako bolno to i čuti, a kamoli doživjeti. U to vrijeme klasika i vrhunac depilacije je bio brijač i to je to.
Kako s vremenom sve dosadi, žene žele nešto trajnije i bolje rezultate, a ne da „mlate brijačem“ svaki dan. Ako tome dodamo i to da smo ovih dana svi skloni da testiramo razne internet trendove, eto dobitne kombinacije.
Video o šećernoj pasti nije morao dva puta da se pojavljuje u preporučenim videima na youtube-u.
Rekoh sebi „Sada ćeš ovo pokušati, pa šta bude – bude“.
Dok sam na ringli pravila pastu strogo prateći recept iz videa, kroz glavu su mi prolazile razne slike. Od gore pomenute „oguljene kože“, pa sve do divne glatke i svilene kože kao na reklami.
Kada je pasta bila spremna, trebalo je skupiti hrabrosti da se krene u realizaciju plana.
Prethodno sam pripremila improvizovane trakice za depilaciju kao i drvenu špatulu za nanošenje smjese na područje sa kojeg želim ukloniti dlačice.
Potrudila sam se da dobro zapamtim u kojem smjeru se nanosi smjesa, suprotnom od rasta dlačica, ili u istom.
Došao je trenutak da napravim prvi korak i vidim šta će biti dalje.
Pastu sam prvo isprobala na ruci. Rezultat je bio i više nego dobar. Nije bilo bolno, a koža je ostala glatka i bez crvenila.
Ohrabrena tim rezultatom riješila sam da postupak ponovim i na nogama.
Da li slutite da je tu stvar već počela da se komplikuje?
Uradih sve po uputstvima, ali bez obzira na sve bilo je i bolova i čupanja. Odlučila sam da malo zanemarim „pravila“ pa nisam strogo pazila na smjer rasta dlačica. Unatoč malim bolovima, rezultat je ponovo bio zadovoljavajući.
„Ovo izgleda dobro” pomislih, ali pošto je bilo jako kasno, ono što sam mogla da uradim tada, ostavila sam za sutra.
Sutra već pomalo upućena šta me čeka, puna elana i odlučna da završim započeto, krenula sam u taj hrabri poduhvat.
Odmah na početku nešto nije štimalo. Smjesa kao da se prorijedila. Po logici svake novopečene domaćice odlučim da samo dodam još šećera, pa će se to zgusnuti, i biće baš kako treba.
Taj korak je bio kobna greška i korak u provaliju u svijetu domaćih kozmetičkih poduhvata.
No, ni to me nije obeshrabrilo pa sam odlučno tu gustu smjesu nanijela onako, rukom. Osjećaj je bio kao da stavljam enormne količine super lijepka na noge.
Srećom, bilo je moguće da se smjesa skine. Doduše uz nešto grublje žuljanje i trganje komadića smjese sa kože.
Kao posledica su ostale velike, bolne crvene tačke. Bar nisam kožu ogulila kao naša poznanica sa početka priče. Tješila sam sebe.
Zašto sam ovo uradila? Zato što sam radoznala i volim da testiram nove i neobične stvari.
Gdje sam pogriješila? Greška je što sam bila nestrpljiva i nisam se strogo pridržavala uputstava.
Da li ću ovo ponoviti? Možda, uz strogo poštovanje uputstava.
Da li ovo preporučujem drugima da urade? Ako ste maloljetni, nikako bez nadzora roditelja, a ako ste punoljetni da, ali uz velike mjere opreza.
