Ne treba previše mudrosti za zaključak da je rukomet najtrofejniji ekipni sport u BiH. Klubovi iz naše zemlje imaju osam titula prvaka Jugoslavije, čak 11 trijumfa u Kupu bivše države, te dva evropska trofeja uz još tri finala!
Danas se želimo podsjetiti nedovoljno poznatog podviga rukometaša dobojske Sloge koji su 1984. godine igrali u finalu Kupa pobjednika kupova i to protiv možda najslavnijeg evropskog kluba – Barselone!
Nastup na evropskoj sceni Dobojlije su osigurale plasmanom u finale Kupa Jugoslavije 1983. Slavna Metaloplastika je bila prejaka u finalu i zabilježila pobjedu 27:20, a kako su Šapčani bili najbolji i u prvenstvu – Sloga je dobila priliku da igra u Evropi.
Prvi protivnik Sloge u evropskom takmičenju bio je francuski Stade Marseille, klub koji će kasnije čak biti pobjednik Kupa kupova (1993). No, u prvoj polovini ’80-ih postojala je razlika u klasi između francuskog i jugoslovenskog rukometa: Sloga pobjeđuje u obje utakmice 24:17, odnosno 41:32.
U četvrtfinalu puleni trenera Josipa Glavaša igraju s još jednim predstavnikom danas jake rukometne nacije – norveškim klubom Fredersborg iz Osla i ponovo bilježe dvije pobjede – 23:19, 30:21.
Najteži ispit bili su polufinalni susreti s mađarskim Volan Szegedom (Pick Szeged), danas redovnim učesnikom Lige prvaka. U prvoj utakmici u Szegedu bh. i jugoslovenski klub je napravio podvig i zabilježio trijumf 26:24. Revanš u Doboju bio je dramatičan, Mađari su pobijedili 26:25, ali su ostali kratki za jedan gol: Sloga je izborila finale Kupa europskih pobjednika kupova protiv Barselone.
Prije nepunih godinu dana, podsjećajući se plasmana u finale Kupa IHF rukometaša sarajevskog Željezničara, opisali smo da su bogatiji zapadnoevropski klubovi nerijetko “kupovali” domaćinstvo jedne ili obje europske utakmice, dok bi protivnik zauzvrat dobio pokriven jednogodišnji budžet.
Kao što su 1982. sarajevski “Plavi” pristali na samo jednu utakmica finala protiv Gummersbacha, tako su i u upravi Sloge, uprkos brojnim kritikama javnosti, procijenili da je bolje prihvatiti ponudu protivnika u finalu – velike Barcelone – i odigrati samo jednu utakmicu u Palati Blaugrana.
Ponuda katalonskog kluba bila je izdašna jer Barcelona, i pored velikih novčanih ulaganja, dotad nije imala nijedan evropski trofej u vitrinama, čega se prisjeća Muhamed Memić, jedan od najboljih igrača Sloge, svjetski prvak (1986) i nosilac bronzane olimpijske medalje (1988) s reprezentacijom Jugoslavije.
“Uprava Sloge dogovorila je da se igra samo jedna utakmica, čime su nas uskratili za revanš u Doboju i evropski trofej. Slobodno to mogu reći. Mi rukometaši smo bili van sebe zbog takve odluke, prijetili smo da nećemo igrati, ali ‘slomili’ su nas. Bila su drugačija vremena, nije se moglo puno ‘talasati’… Sjećam se da nam je Barselona platila četiri dana u luksuznom hotelu President, a Sloga je dobila značajna finansijska sredstva”, za Radiosarajevo.ba kaže Muhamed Memić.
Tako su 24. marta 1984. u Blaugrani u finalu Kupa pobjednika kupova na megdan Barseloni istrčali Zlatko Radomirović, Goran Stojić, Suad Žepčan, Ismir Brkić, Drago Matijević, Muhamed Memić, Zoran Dokić, Zoran Zubak, Drago Jovović, Dragomir Čačić, Faruk Helić i Željko Đurđić koje je s klupe predvodio Josip Glavaš.
Osim odustanja od revanša na domaćem terenu, još nešto je povezivalo evropska finala Željezničara (1982) i Sloge (1984). U oba slučaja najbolji igrač protivnika bio je Erhard Wunderlich (1956-2012), rano preminuli proslavljeni njemački rukometaš koji je sa reprezentacijom i klubovima osvojio sve što se moglo osvojiti osim zlatne olimpijske medalje.
Predvođena Wunderlichom, jugoslovenskim reprezenativcem Petritom Fejzulom, španskim zvijezdama Cabanasom, Sagalésom i Serranom, Barsa je opravdala ulogu favorita. Već do odmora bilo je 13:7 za domaćina, u nastavaku su se Dobojlije nekoliko puta opasno približile, ali nisu imali snage za konačan preokret.
“Igrali smo odlično drugo poluvrijeme, nekoliko puta se približili na -2, ali onda bi stvar u svoje ruke preuzimale sudije. Bilo je po onoj: ‘Šta hoćete, platili smo vam, a vi bi još i da nas pobijedite’. Ipak, najviše treba kriviti našu upravu koja je napravila istorijsku grešku i lišila Slogu evropskog trofeja. Sjećam se koliko su ih napadali mediji u čitavoj Jugoslaviji”, i danas s dosta gorčine govori Muhamed Memić.
Barcelona je pobijedila 24:21 i ostaje samo da se nagađa šta bi se desilo da se igrao i revanš u Doboju.
Uslijedilo je neopisivo slavlje zbog prvog evropskog trofeja u istoriji Barselone koga su osvojili Miguel Herrero, Félix Cid, Javier Cabanas, Eugenio Castellví, Juanjo Uría, Erhard Wunderlich, Eugeni Serrano, Joan Sagalés, Josep Casasayas, Petrit Fejzula, Eduard Sala i Juan Franciso Muñoz ‘Melo’, a jedan od njih za naš portal prisjetio se finala.
“Bilo mi je jako krivo što su se klubovi dogovorili da se igra samo jedna utakmica i to u Barseloni. Ne znam kako je Sloga finansijski prošla, ali da se igrao revanš u Doboju – pitanje je ko bi bio osvajač Kupa kupova”, za radiosarajevo.ba kaže Petrit Fejzula, proslavljeni rukometaš Crvene zvezde, Barselone i jugoslovenske reprezentacije, te dodaje: “Sloga je imala odličan tim, sve sam njihove igrače i rukovodstvo odlično poznavao iz jugoslovenskog prvenstva, a mnogo puta sam igrao na Dobojskom turniru šampiona. Kako je tekao meč? Barselona je počela meč izuzetno motivisano, poveli smo, čini mi se, 5:0. Kasnije se Sloga sredila, ali smo uspijevali stalno održavati 2-3 gola prednosti i na kraju slaviti”, rekao je Fejzula i usput pozdravio sve ljubitelje rukometa u našoj zemlji.
