Site icon olovka.info

Najveća imena iz svijeta umjetnosti, kulture i politike koja su nas napustila ove godine

ko je umro u 2023

Tokom 2023. godine svijet je ostao bez brojnih znamenitih pojedinaca iz oblasti umjetnosti, kulture i politike. Ovo su neka od zapaženih imena.

U januaru je u medijima odjeknula vijest da je u 96. godini preminula Đina Lolobriđida, jedna od najvećih zvijezda evropske kinematografije pedesetih i šezdesetih godina, mediteranski seks-simbol, kako su je zvali. Kada je napustila svijet filma, Lolobriđida je radila kao foto-reporter i vajarka. Neki od njenih najzapaženijih filmova su: Hljeb, ljubav i snovi, Kralj, kraljica i sluga, Servantes, Trapez, Carska Venera, Zvonar iz Notr Dama.

Rakel Velč, još jedna svjetska glumačka zvijezda koja je imala status seks simbola, slavu je stekla poslije uloge pećinske žene odjevene u bikini u filmu Milion godina prije nove ere iz 1966. Njen status seks simbola ponekad je zasjenio njen glumački talenat – ali je osvojila Zlatni globus za ulogu u filmu Tri musketara i pokazala svoje komičarske sposobnosti u TV programima kao što su Mapet šou i Sajnfeld.

Glumica Glenda Džekson, dobitnica dva Oskara i bivša poslanica laburista, umrla je u 87. godini 15. juna. Uprkos uspješnoj karijeri – takođe je osvojila dvije nagrade Emi i Toni – tvrdila je da nikada nije bila zainteresovana za društvene i glamurozne aspekte filmske industrije, a devedesetih se posvetila politici. U svojim posljednjim godinama vratila se glumi, posljednji put pojavivši se u filmu The Great Escaper, završenom neposredno prije njene smrti.

U junu je u 90. godini preminuo oskarovac i holivudski veteran Alan Arkin. Hvaljeni američki karakterni glumac, čije mnoge filmske uloge uključuju Keč 22, Glengeri Glen Ros i kmediju Mala mis Sanšajn iz 2006. godine, za koji je dobio Oskara za najbolju sporednu mušku ulogu.

Ser Majkl Gambon legendarni irski glumac, rođeni Dablinac, šezdesetogodišnju karijeru u pozorištu i na filmu počeo je još sa Lorensom Olivijeom, ali je i mlađoj publici postao omiljen po liku Albusa Dambldora u filmovima o Hariju Poteru. Legenda britanskog glumišta, Gambon je za života osvojio četiri nagrade Bafta, a ostaće upamćen po izuzetnom dijapazonu uloga od televizije, filma, radija i pozorišta.

Kanadsko-američki glumac Metju Peri, koji je svjetsku slavu stekao kao duhoviti Čendler Bing u legendarnoj američkoj seriji Prijatelji, preminuo je u 55. godini 29. oktobra. Godine 2022. napisao je iskrene memoare o zavisnostima koje su ga mučile veći dio njegovog odraslog života. Peri je 2022. godine objavio memoare Friends, Lovers, And The Big Terrible Thing gdje je opisao svoju višegodišnju borbu sa zloupotrebom droge, lijekova i alkohola.

Džejn Birkin, engleska pjevačica, glumica i modna ikona koja je stekla slavu kada se preselila u Francusku i snimila Je t’aime… moi non plus sa svojim tadašnjim partnerom (i kompozitorom pesme) Seržom Genzburom, preminula je u 77. godini. Pjesma iz 1968. bila je hit uprkos tome što ju je Bi-Bi-Si zabranio zbog “pretjerano seksualnog sadržaja”. Birkinova je bila i poznati model i “trendeseter”, kao i inspiracija za Birkin tašnu, proizvod modne kuće “Ermes”.

Režiser Vilijam Fridkin, najpoznatiji po Oskarom nagrađenom filmu Francuska veza i blokbasteru Isterivač đavola, preminuo je u Los Anđelesu u 88. godini. Kombinujući svoje iskustvo na televiziji, posebno u dokumentarnom filmu, sa najsavremenijim stilom montaže, Fridkin je unio veliku energiju u žanrove horora i policijskih trilera za koje se specijalizovao

Hju Hadson, režiser Vatrenih kočija, jednog od najuspješnijih britanskih filmova osamdesetih preminuo je 10. februara 2023. Istinita priča o dvojici britanskih sportista na Olimpijskim igrama 1924. godine, osvojila je četiri Oskara, uključujući i najbolji film.

Još jedan veteran, zvijezda serije Gradić Pejton i filma Ljubavna priča, slavni američki glumac Rajan O’Nil, preminuo je u 83. godini. Ostaće upamćen i po ulogama u filmovima Pitera Bogdanoviča Što te tata pušta samu (1972) i Mjesec od papira (1973), ali i filmu Stenlija Kubrika Beri Lindon (1975).

Jedan od ljudi koji su definisali sviranje električne gitare u rok muzici, Džef Bek, preminuo je u Engleskoj u 78. godini. Često nazivan jednim od najboljih gitarista svih vremena, karijera stanovnika južnog Londona je krenula kada se pridružio “Jardbirsima”. Imao je uspjeha sa solo pločama tokom sedamdesetih, ali je veći dio karijere svirao sa drugim muzičarima i u takozvanom “supergrupama”.

Irska pjevačica i tekstopisac Šinejd O‘Konor poznata po svom snažnom i emotivnom glasu, ostaće upamćena po svjetskom hitu, obradi Prinsove pesme iz 1990. Nothing Compares 2 U. Njena muzička dostignuća često su bila u sjenci njenog otvorenog aktivizma na teme kao što su zlostavljanje i religija, i njene lične borbe.

Dejvid Krozbi, rok legenda u pravom smislu te riječi, američki muzičar neukrotivog karaktera uspio je da spoji rok šezdesetih sa današnjom muzikom. Krozbi je doživio rijetku čast da ga dvaput prime u Kuću slavnih rok muzike. Poznat po svom zaštitnom znaku – brkovima i sklonosti da se svađa sa kolegama iz benda, Krozbi je pobedio dugotrajnu zavisnost od droge i nastavio da nastupa sve do svoje smrti.

Tina Tarner jedna od najpopularnijih pjevačica na svijetu sa više od 180 miliona primjeraka prodatih albuma širom svijeta, premostila je jaz između soula i rok muzike. Slavu je stekla šezdesetih nastupajući sa svojim mužem Ajkom. Pobjegla je iz braka zbog njegovog nasilnog ponašanja i od osamdesetih gradila karijeru kao solo umjetnica. Njeni najveći muzički hitovi u karijeri su Simply the best, Proud Marry, I don’t Wanna Loose you, 1984, What’s Love Got to Do with it, I Can’t Stand the Rain, Help, River deep – Mountain High – singl koji je otpjevala sa Ajkom, We Don’t Need Another Hero…

Harold Džordž Belanfanti Mlađi poznatiji kao Hari Belafonte, čuveni “kralj kalipsa”, američki pjevač, tekstopisac, glumac i društveni aktivista, koji se smatra jednom od najuspješnijih afroameričkih pop zvijezda u istoriji, preminuo je u 96. godini. Zgodan i harizmatičan, držao je publiku opčinjenu dramatičnim interpretacijama repertoara koji je obuhvatao tradicionalnu muziku iz cijelog svijeta – ljupke kalipso melodije poput Matilda, ili radničke pjesme Lead Man Holler, nježne balade poput Scarlet Ribbons. Belafonte je takođe bio jako uključen u pokret za građanska prava – bio je jedan od organizatora Marša na Vašington 1963.

Bert Bakarak, američki pijanista, kompozitor i muzički producent, autor 73 top hitova u Sjedinjenim Državama i Velikoj Britaniji, preminuo je u 95. godini. I Sai a Little Praier, Look of Love, Raindrops Keep Falling on Mi Head What’s New Pussycat?, Walk on By, Do You Know the Way to San Jose? – samo su neki od njegovih hitova. Bakarakov stil pod uticajem džeza bio je nepogrešiv. Tajna njegovog uspjeha – “Nikad se ne plašite nečega što može da se zvižduće”.

Italijanski pjevač Toto Kutunjo evropskoj publici postao je poznat nakon pobjede na Pjesmi Evrovizije 1990. godine u Zagrebu sa pjesmom Insieme: 1992, a ostali su upamćeni i njegovi hitovi L’Italiano i Mediterraneo.

Toni Benet, legenda izvorne pop muzike, džeza i filmske i pozorišne muzike, koji je imao profesionalnu karijeru dugu osam decenija, sa albumom broj jedan u 85. godini, preminuo je u 96. godini. Tokom karijere, Benet je prodao milione ploča i osvojio 20 Gremija, uključujući i nagradu za životno djelo.

Henri Kisindžer, kontroverzni dobitnik Nobelove nagrade i moćni diplomata, za koga mnogi tvrde da je oblikovao globalnu politiku 20. vijeka, preminuo je u 101. godini. Dok su mnogi veličali Kisindžera zbog briljantnosti i širokog iskustva, drugi su ga opisivali kao ratnog zločinca. Igrao je ključnu ulogu u spoljnoj politici svoje zemlje kao državni sekretar SAD sedamdesetih. Kisindžer je zaslužan za odmrzavanje odnosa SAD sa Kinom, ali je takođe optužen za ratne zločine nakon što je odobrio tajno bombardovanje Kambodže.

Kao i Nikson, plašio se širenja ljevičarskih ideja po Zapadnoj hemisferi, a potezi koje je povukao izazvali su duboku sumnjičavost prema Vašingtonu u brojnim zemljama Latinske Amerike godinama kasnije.

Silvio Berluskoni, kontroverzni italijanski medijski tajkun i vlasnik fudbalskog kluba Milan, a zatim i Monce od 2018. godine, upustio se u politiku i postao poslijeratni premijer svoje zemlje sa najdužim stažom. Uprkos seksualnim skandalima i slučajevima korupcije, Berluskoni je vodio četiri vlade između 1994. i 2011. godine.

Japanski pisac Kenzaburo Oe, dobitnik Nobelove nagrade, vodeći liberalni glas koji je branio obespravljene i suprotstavljao se komformizmu modernog društva, preminuo je u 89. godini. Poznat po svojim pacifističkim i antinuklearnim stavovima, Oe je sebe vidio kao dio generacije pisaca “duboko ranjenih” u Drugom svjetskom ratu, “a ipak punih nade za ponovno rođenje”.

Milan Kundera, proslavljeni češki književnik, pripovjedač, romansijer, esejista i dramski pisac, preminuo je u 95. godini. Proslavio se romanom Šala koji će ga nakon sovjetske invazije odvesti u egzil. Dvadesetak godina neće moći da se vrati u domovinu, pišući sve vrijeme na češkom jeziku. Od trenutka kada povratak postaje moguć, on počinje na piše na francuskom.

Američki pisac Kormak Makarti, poznat po romanima Put i Nema zemlje za starce, preminuo je u 90. godini. Napisao je 10 romana, za koje je dobio više od 15 američkih i međunarodnih nagrada, uključujući Nacionalnu književnu nagradu i Pulicerovu nagradu za književnost. Pored romana Put i Nema zemlje za starce, filmsku verziju su dobili i romani Svi ti lijepi konji i Child of God.

Stilistkinja Meri Kvant, ikona šezdesetih godina, koja će ostati upamćena kao žena koja je najviše popularizovala mini-suknju, preminula je u 94. godini. Uprkos tome što možda nije poznata kao drugi modni kreatori, njen rad je označio dio istorije kao ono što je bilo prije mini-suknje i ono što se dešavalo poslije. To je bio njen način da pokaže svijetu da se vrijeme mijenja i da dolazi do jedne vrste revolucije.

Pako Raban, španski modni dizajner baskijskog porijekla koji je postao poznat kao “anfan teribl” francuskog modnog svijeta šezdesetih godina XX vijeka, preminuo je nekoliko dana prije 89. rođendana. Koristio je nekonvencionalne materijale kao što su metal, papir i plastika i pravio neobične i blistave kreacije. Godine 1968. počeo je da kreira i parfeme za kompaniju “Puig”, a 1976. podignuta je fabrika parfema u Šartru, u Francuskoj.

(RTS)

Exit mobile version