Gojko Mitić rođen 1940. godine u selu Strojkovce u okolini Leskovca je glumio u više od 40 vestern filmova, najčešće u ulozi Vinetua, najslavnijeg poglavice Apača.
“Moj ulazak u taj svet bio je sasvim slučajan. Prvi put sam se susreo sa kamerom u istorijskom filmu ‘Lancelot’, koji je sniman u Vojvodini. To je bila dobra prilika za nas studente DIFA da se nešto zaradi. Mene je izabrao reditelj, koji je igrao i glavnu ulogu, za svog dublera. U odgovarajućem kostimu popeli su me na konja, u desnoj ruci dugo koplje, u levoj veliki štit, jedva sam uspeo da držim dizgine konju. Snimamo juriš, ja prvi, a za mnom 250 konjanika. Tada mi je postalo jasno zašto uzima dublera, pad sa konja ne bi bio nimalo prijatan za okovanog viteza jahača”, sjeća se Mitić.
Nakon toga uslijedile su manje uloge u stranim koprodukcijama, sve dok ekipa DEFA studija iz bivšeg DDR-a, tražeći terene u Jugoslaviji za film sa indijanskom tematikom, nije nabasala na njegovu fotografiju kod “Jugoslavije filma”.
Gojko dobija glavnu ulogu u filmu “Sinovi velike medvjedice”, koji doživljava ogroman uspjeh, nakon čega glumi u još 12 filmova sa istom tematikom, televizijskim serijama i pozorištu.
Daleki i egzotični svijet Indijanaca zahvatio je kao manija sredinom prošlog vijeka Evropljane. Svako se trudio da u svoj život unese deo legendarnog Divljeg zapada, oduševljavajući se indijanskim filmskim pričama.
Karl Maj probudio je u njemu interesovanje za Indijance još dok je kao dijete čitao njegove romane.
“Likovi iz mojih filmova nisu proizvod romantike sa logorske vatre, već odbrana svoje životne sredine i svojih istorijskih prva od osvajača. Što sam više saznavao o domorocima američkog kontinenta, sve više sam ih cenio, imao veći respekt prema njima. To je mudar narod koji je ostao ponosan bez obzira na genocid koji je pretrpeo. Živeli su u skladu sa prirodom i uzimali samo koliko im treba, a mi uništavamo životnu okolinu samo ako je profit u pitanju. A jedan indijanski učitelj kaže: ‘Mi indijanci mislimo da smo deo naše majke zemlje, a beli ljudi misle da je poseduju'”, naglašava Gojko.
Trudeći se da se poistovijeti u potpunosti sa svojim likovima, on je obožavaoce oduvijek fascinirao opasnim scenama bez dublera.
“Danas postoje nove tehničke mogućnosti, kompjuteri pomažu i na filmu. Glumci sve mogu, da idu kroz vatru, hodaju po plafonu i sa lakoćom preskaču planine. Ali nije uvek skup film garancija za uspeh”, napominje Gojko.
Ne skriva Gojko Mitić zadovoljstvo što je i među Indijancima postao heroj.
“To sam osetio u Americi. Dok sam dva puta boravio među Indijancima, posle prikazivanja filmova, prilazili su mi i govorili da me smatraju svojim junakom jer sam se, barem u filmovima, borio za njihova prava. Sakupljao sam godinama i njihove mudrosti, pa sam pre pet godina u Nemačkoj objavio kompakt-disk na kom sam sve te njihove pametne misli čitao. Disk je ‘planuo’ i vrlo je popularan među Nemcima. Ma koliko da je čovek uzbuđen i da ima naporan dan, kada sluša te mudrosti potpuno se opusti. Divan je to narod”, kaže on.
O popularnosti koju je stekao na filmskom platnu govori i podatak da je jedan asteroid dobio ime po njemu – Gojkomitić.
Vrlo zanimljiv podatak je da je slavnog Mitića, koji je za njemačku kinematografiju snimio 25 igranih filmova i isto toliko televizijskih o Vinetuu, i punih 40 godina bio “srpski brend” u Njemačkoj, igrom slučaja u toj ulozi zamijenio opet Srbin i to iz Prokuplja.
Reditelj Majk Ditrih i Pjer Bric scenarista i urednik magazina “Karl Maj Tref” povjerili su 2015. godine ulogu Vinetua Ivici Zdravkoviću, koji je zamijenio slavnog Mitića.
Mitić je toliko velika zvijezda njemačke kinematografije da je uvršten na listu 300 ličnosti koje su obilježile njemačku istoriju, rame uz rame sa Bahom, Betovenom, Geteom, Hegelom, Kantom, Ajnštajnom, Heseom, Manom, braćom Grim, Engelsom, Hajdegerom, Marksom, Ničeom, Frojdom, kao i savremenicima Borisom Bekerom, Štefi Graf, Klaudijom Šifer, Mihaelom Šumaherom, piše “Serbian Times“.