Slonovi su životinje koje mnogo i dugo međusobno komuniciraju. Dešava se da proizvedu zvukove koji inače nisu dio njihovog prirodnog zvučnog repertoara. Tim sa Odjela za bihejvioralnu i kognitivnu biologiju Univerziteta u Beču analizirao je tri tipa takvih neobičnih zvukova kod slonova u Bocvani i u zoološkom vrtu u Dresdenu.
Poredili su ih sa ogromnom bazom podataka prikupljanim od 2003. godine. Naučnici su došli do fascinantnog zaključka da se radi o potpuno novima glasovima koji do sada nisu opisani. Pritom se pretpostavlja da su slonovi jedni od drugih učili nove zvukove – sposobnost koju pored ljudi ima jos samo nekolicina životinja.
Za proizvodnju zvuka koriste ne samo grkljan nego i mišiće surle ili usta. Slonovi usisaju zrak kroz vrh surle kako bi proizveli piskutavi zvuk, a ukoliko žele proizvesti plusirajuće zvukove niske frekvencije, tada skupljaju mišiće u korijenu surle. Slonica Sawu u zoološkom vrtu u Dresdenu razvila je visokofrekventan zvuk od 1.800 herca. Zvuk slične jačine od 1.500 herca proizvode zamorci.
Većina zvukova kod afričkih slonova kreće se u dijapazonu niskih frekvencija, međutim desi se i da poput papagaja imitiraju ili stvaraju sasvim nove zvukove. Istraživanje je pokazalo i da je svaki slon razvio sopstvenu, jedinstvenu strategiju za proizvodnju ovih posebnih zvukova.