Snažna i potresna, ova se priča o životu, ljepoti i stradanju drži vrijednosti o kojima njen autor vladika Grigorije govori kada god uzme riječ. Precizno i odmjereno, škrtim a poetičnim slogom, sročio je fragmentarnu sagu o maloj ali hrabroj zajednici koja brani svoje vjekovno ognjište, alegoriju o malom čovjeku na udaru pošasti rata koja se kristalizirala u odu Planinici, predelu nestvarne lepote, i čovekoj spremnosti na velike odluke i djela – u roman Nebeska dvorišta.
Odlomak knjige u izdanju Izdavačke kuće Laguna iz Srbije (19 strana u pdf formatu) možete preuzeti OVDJE.
Iz vazduha Bosna izgleda onakva kakva bi bila samo da nije nas. Odozgo se ne vidi zlo koje gamiže po zemlji, već samo njena nevina i na mahove divlja ljepota. Odricanje je zapravo potvrđivanje da odlaziš od nekoga ili od nečega da bi sačuvao ono dobro u sebi i da bi drugoga ili drugo sačuvao od sebe. Te sam večeri shvatio da će i moj zavičaj, i planina, i potoci, i šume, i proplanci, kao i lice moje majke, odsad za mene biti uspomena. Sve iz mog zavičaja postaće uspomena i to ne samo zato što idem u manastir, već i zbog toga što ne znam hoću li ikad više moći tamo da kročim.
Kratak sadržaj knjige vladike Grigorija – Nebeska dvorišta – Žive slike
Proljeće 1992. u Beogradu. Grad je uzavreo, košmar promjena u svijetu došao je na ulice, studenti protestuju dok figure nadolazećeg rata postaju opipljive. Naš junak, student teologije, čas je sam na obali razgoropađene rijeke, čas za govornicom s koje sve više odzvanja jeka umjesto poruka. Zatečen glasovima o ratnom obruču koji se steže oko male, nekada skladne zajednice u planinskoj osami iz koje potiče, pokušava priskočiti u pomoć, da bi s preprekama na koje nailazi i sam rastao, čvrsto se držeći izbora manastirskog dvorišta, ne kao uzmaka iz svijeta koliko dodira među svjetovima: malim i velikim, ličnim i zajedničkim, zemaljskim i nebeskim.
