Ukoliko biste iskusne vlasnike i odgajivače pasa pitali za top 10 najboljih čuvara među psima, sigurno bi se na svakoj od njihovih individualnih listi našao kangalski pas.
Za ovog psa kažu da, ne samo da je savršen čuvar stada, već se pored njega i njegovi vlasnici osjećaju sigurno, jer je sposoban čak i sa vukovima da se uhvati u koštac, a opet dovoljno nježan i tolerantan, da predstavlja i divnu bejbisiterku i igračku za mališane.
Ukoliko do sada niste imali prilike da se bolje upoznate sa ovom rasom ili, pak, planirate da proširite svoju porodicu za još jednog člana i odabrali biste baš ovu vrstu, u nastavku teksta možete se bliže upoznati sa njom.
Kangalski pas ili, jednostavno, kangal, je turski nacionalni pas, koji se čak smatra i ugroženom vrstom jer je sve manje čistokrvnih jedinki ove rase. Ipak, Turska je izuzetno ponosna na njihovo postojanje, te se lik kangalskog psa nalazi i na poštanskim markama.
Od davnina se kangalski pas koristio u svrhe čuvanja ovaca, zbog izuzetne hrabrosti, brzine i razvijenih instinkata, a ta praksa traje i dan danas u planinskim dijelovima Turske, mada su sve brojniji pokušaji da se rasprostranjenost ove rase raširi dalje po svietu.
Kangalski pas – karakteristike
Inače, s obzirom na to da su izuzetno visoki i imaju dugačke noge, a, u odnosu na veličinu imaju malu kilažu, mogu veoma brzo trčati, te u zaletu mogu dostići brzinu od čak 50 km/h.
Po prirodi nisu krvoločni, ali ih zato odlikuje velika hrabrost, zbog čega se rado hvataju u koštac i sa najvećim predatorima, kakvi su, na primjer, vukovi.
Fizički izgled kangala
Kangalski pas spada u krupnije rase pasa. Mužjaci su znatno krupniji i mogu dostići visinu od oko 75 cm, a težinu od čak 60 kilograma. Sa druge strane, ženke su nešto sitnije, ali to nipošto ne utiče na njihovu snagu.
Što se tiče štenaca, oni veoma brzo rastu. Kada se okote, štenci kangala teže svega 900 grama, ali zato već posle sedme nedjelje života oni mogu dostići težinu i do 10 kilograma. Tu njihovu malu kilažu po rođenju vjerovatno objašnjava činjenica da u jednom koćenju ženka kangala može okotiti između 5 i 10 mladih.
Kangali se još nazivaju i Karabaši, što bi u prevodu na srpski jezik značilo “crna glava“, zbog izrazite crne boje na ušima, kao i na njušci. Što se dlake tiče, kangalski psi imaju 2 sloja guste i glatke dlake, što im omogućava da se adaptiraju na različite vremenske uslove i dobro podnose i najniže temperature.
Kada govorimo o boji, osim crnih obilježja na ušima i njušci, dlaka kangala može varirati od sivo – smeđe do tamno sive boje, a nekada se desi i da je dlaka na šapicama svjetlija nego na ostatku tijela.
Kangalski pas – temperament
Ono što najviše karakteriše kangalske pse je uloga čuvara. Ovi psi su i dalje fenomenalni čuvari stada, ali su izuzetno zaštitnički nastrojeni i prema svojim vlasnicima, a naročito prema djeci. Ovo, zapravo, može dovesti i do određenih komplikacija kada se radi o strancima, s obzirom da Kangal i nije toliko povjerljiv prema nepoznatim ljudima. Ovo se, naravno, može spriječiti i to veoma ranom dresurom.
Kada već govorimo o dresuri, moramo naglasiti i da su kangali veoma nezavisni i tvrdoglavi psi, koji zahtijevaju još tvrdoglavije vlasnike.
S tim u vezi, ukoliko nemate iskustva sa dresurom pasa, nipošto nemojte ni pomišljati da nabavite kangala kao kućnog ljubimca, jer su veoma male šanse da ga možete obuzdati.
Kako biste pravilno dresirali svog kangalskog psa, sa dresurom morate započeti od malena. To znači da nipošto ne treba sklanjati posjetioce od njega, već ga učiti da nisu svi ljudi uzurpatori.
Takođe, ukoliko ga nabavljate kao čuvara stada, sa životinjama, naročito onim druge rase, ga morate upoznavati još od malena. Ukoliko se kangali pravilno vaspitaju, dokazano je da svega 3 do 4 kangalska psa može čuvati stado od preko 500 ovaca.
Po prirodi je veoma druželjubiv i razigran, ali ne očekujte da će postati prava maza, koja će dane provoditi u vašem krilu mazeći se. Pošto su po prirodi veoma energični, biće im potrebna konstantna fizička stimulacija, što znači da ga ne možete čuvati unutar kuće ili stana, što nije preporučljivo ni zbog njegove veličine.
Kako bi se kangalski pas pravilno razvijao, potrebno mu je prostrano dvorište ili barem svakodnevni odlasci na čistinu, na kojoj će on moći da se oslobodi viška energije.
Zdravlje kangala
U prosjeku, kangalski psi žive između 12 i 15 godina.
Po prirodi, oni nisu naročito osjetljivi psi i veoma retko ih “kače“ oboljenja koja su inače karakteristična za većinu rasa pasa.
Ipak, kako bi vaš kangal bio zdrav, morate voditi računa o njegovoj ishrani, a naročito o higijeni, kako ne bi došlo do nepotrebnih infekcija.
Njega
Kada govorimo o njezi kangalskih pasa, budite uvjereni da ovi psi neće oduzimati previše vremena.
Prvo na šta treba obraćati pažnju jeste redovno vakcinisanje, oko kog će vas detaljnije obavijestiti veterinar. Vakcinacije i revakcinacije su izuzetno važne za sveukupno zdravlje vašeg psa, zbog čega nipošto ne treba da preskačete bilo koju od njih.
Što se ishrane tiče, većina industrijskih proizvoda zasta sadrži većinu vitamina i minerala koji su kangalskim psima neophodni za pravilan rast i razvoj. Uprkos tome, veterinari i iskusniji odgajivači preporučuju da, pored granula, svom kangalu uvedete i malo raznovrsniju, te kuvanu hranu, kosti i meso.
Kangalski pas – dresura
Kangalski psi su po prirodi izuzetno instinktivni i zaštitnički nastrojeni, zbog čega treba posebnu pažnju posvetiti njihovoj dresuri. Mnogi vlasnici kangala čak i angažuju profesionalne dresere.
Kako prirodno svakog nepoznatog vide kao uzurpatora, iako po prirodi nisu agresivni, vjerovatno će ga najprije vidjeti kao potencijalnu opasnost za vas i vaš dom. Zbog toga je veoma važno od malena forsirati što češću socijalizaciju psa sa drugim ljudima, kao i sa ljudima u vašoj okolini.
Kada je riječ o psima koji će služiti isključivo kao čuvar stada, njih morate od malena upoznavati sa drugim životinjama koje će oni čuvati, kako bi razvili instinkt za uočavanje opasnosti koje vrebaju oko njih, bez da napadaju te životinje.
Da bi dresura kangala bila uspješna, ona mora proći kroz 4 osnovne faze:
Prva je prisiljavanje psa na stvaranje određenog refleksa. Ovo očigledno nije jedna od komandi koje će pas lako naučiti, kao što je, na primer, komanda ,,Sjedi!“. Da bi se razvio određeni refleks kod kangala, morate improvizovati samu opasnu situaciju, kako bi je, u realnosti, i vaš pas na vrijeme osjetio, te bio spreman na vrijeme da pomogne svojim štićenicima. Ove “komande“ nećete izgovarati, te vaš pas ne bi trebalo da čeka vaš znak, zbog čega se morate potruditi da, osim vještačkog izazivanja neke situacije i početnih smjernica, ne utičete toliko na psa, već samo budete konstantni u svojoj namjeri.
Druga faza kroz koju kangalski pas tokom dresure mora proći je stvaranje uslovnog refleksa na određeni signal. Ovo je jedna od klasičnih dresura, kojima se podvrgava većina domaćih pasa. Zbog činjenice da je izuzetno tvrdoglav, morate biti uporni i istrajni u dresuri, ali nipošto ne smijete pokazivati znake agresije prema psu. Ne bi bilo loše da, barem na početku, imate i neki vid nagrade za psa, ukoliko izvrši neku od osnovnih komandi. To mogu, na primjer, biti slatkiši, koje možete nabaviti u svakoj veterinarskoj apoteci. Inače, od stvaranjem uslovnog refleksa na određeni signal se podrazumijevaju auditivni signali, poput “Sjedi!“, “Miran“, “Lezi“, “Napad“ i tako dalje.
Treća faza je pretvaranje uslovnog refleksa u naviku sistemom uslovnih refleksa. Ova faza se nadovezuje na prve dvije i podrazumijeva da se kod psa već instinkti dovoljno razviju, da im više nikakav vid signalizacije nije potreban, već da će oni sami reagovati u datoj situaciji. Naravno, auditivne komande, kao što su “Sjedi“, “Miran“ i druge će do kraja ostati obavezne za vaspitanje psa, ali zato bi trebalo, barem kada se radi o čuvanju, vremenom prestajati sa navođenjem psa. Tokom određenog vremena bi vaš pas trebalo da sam predosjeti kada se jedinka koju čuva nalazi u potencijalnoj opasnosti i da, shodno svemu što je u prethodnom periodu naučio, odreaguje u datoj situaciji. To znači da bi, posle izvjesnog perioda, već trebalo da prestanete da mu budete podrška pri odluci da li neka situacija, osoba ili životinja predstavlja potencijalnu opasnost, već se samo skoncentrišete na vještačko izazivanje tih situacija.
Četvrta, ili zadnja faza, je učvršćivanje navika psa pri različitim uslovima. Kada je Vaš pas već uveliko savladao kako se treba ponašati u opasnim situacijama, vrijeme je da uvedete malo dinamike.
Napominjemo, sa ovom fazom započnite tek kada budete u potpunosti sigurni da je Vaš pas dovoljno izdresiran da razlikuje potencijalnu opasnost, od jednostavnih nezainteresovanih prolaznika.
Kada to postignete, vreme je da u dresuru vašeg psa uvedete malo dinamike i pustite svog psa da pokaže šta je naučio.
U ovom periodu mu već možete dozvoliti da se zaista bavi čuvanjem jedinki za koje je namijenjen i pažljivo ga pratiti kako reaguje u datim situacijama. U ovoj završnoj fazi se trudite i da uvedete novine, kako bi pas naučio da se sam snađe u nepredviđenim okolnostima.
Nakon što kangalski pas prođe sve faze dresure, na vama je sada samo da svakodnevno ponavljate i vježbate komande sa psom, kako biste osigurali da ih on ne zaboravi.
S obzirom na to da je i vašem psu potrebna razonoda, budite slobodni i da dalje eksperimentišete, naročito sa različitim situacijama, a za to se možete konsultovati i sa odgajivačima kangala i drugim vlasnicima pasa ove rase na različitim online forumima ili u direktnom kontaktu.
Naslovna fotografija: GLady, Pixabay
(Ljubimci.org)