Događa se, uglavnom zbog toga što roditelji od svog prvog djeteta očekuju da bude savršeno, zbog čega ono postaje suviše strogo prema sebi.
Psiholog Tristan Kolazo, korisnik Tiktoka, objavio je niz snimaka u kojima objašnjava osobine ličnosti zajedničke za najmlađe, najstarije, srednje dijete, kao i za jedince. On je opisao Adlerov koncept reda rođenja djece u porodici.
Teoriju je razvio Alfred Adler, austrijski psihijatar u prvoj polovini 20. vijeka. Tvrdio je da redoslijed rađanja utiče na djetetovu ličnost, a Tristan objašnjava do kakvih zaključaka je Adler došao.
Roditelji imaju velika očekivanja od najstarijeg djeteta, ali kad dobiju brata ili sestru, moraju da se prilagode činjenici da više nisu jedino dijete u porodici. To uslovljava stariju djecu da budu perfekcionisti, autoritativni, korisni i odgovorni, ali i skloni udovoljavanju drugima. On objašnjava da li ova teorija treba da se odbaci jer ima toliko stvari koje dodatno utiču na čovjeka, poput socioekonomskog statusa, rodnih uloga i društvenog uticaja, ali Tristan vjeruje da je ona izuzetno korisna jer objašnjava specifične ljudske tendencije.
Kada je u pitanju drugo dijete u porodici, ono se brzo uči da sve dijeli jer od početka dijeli i roditeljsku pažnju. Stariji brat ili sestra je neko na koga se ugledaju, iako postoji takmičenje između njih. Poput najstarijeg djeteta, oni su ljudi koji vole drugima da ugađaju, ali imaju i jaku buntovnu crtu. Kad stigne nova beba u porodicu, srednje dijete može postati ogorčeno ili frustrirano jer više nije najmlađe.
Psiholog objašnjava da srednjem djetetu nije toliko lako ugoditi jer ima mlađeg i starijeg brata ili sestru. Takođe, drugačije je ako se radi o manjoj ili većoj porodici. Srednja djeca u malim porodicama su češće frustrirana, ali u većim mogu biti kooperativnija.
Osobine srednjeg djeteta nisu tako jednostrane: mogu imati osjećaj da je svijet nepravedan, mogu se osjećati kao da ne dobijaju dovoljno ljubavi i mogu biti nestrpljivi. S druge strane, srednja djeca mogu biti ujednačena, prilagodljiva i sposobna na kompromis.
Najmlađa djeca u porodici su ona koja dobijaju mnogo više roditeljske pažnje jer su starija djeca nezavisnija, pa se najmlađe uvijek tretira kao beba u porodici. Vjerovatno će najmlađa djeca biti otvorena i tražiti pažnju okoline, ali se mogu osjećati inferiorno u odnosu na stariju braću i sestre te osjećati potrebu da se s njima takmiče.
Kada je u pitanju jedinac, u tom slučaju se dijete ne mora takmičiti za roditeljsku pažnju. U kasnijem životu znaju da budu veoma zavisni od roditelja ako ih tokom odrastanja previše štite od svega. Budući da dobijaju sve od svojih roditelja, mogu imati problem sa dijeljenjem i mogu biti uznemireni kad stvari ne idu onako kako su oni zamislili.
Foto: Astrid Pereira, Pixabay