Fikret Hadžić, poznatiji kao „Hadžija“, koji je osuđen na 23 godine zatvora zbog trostrukog ubistva i pokušaja ubistva počinjenog početkom 2000-ih godina, izlazi na slobodu 1. maja 2026. godine. Vijest je ponovo aktuelizirana nakon njegovog nedavnog pojavljivanja u emisiji „Slučajevi X“ i razgovora za Hayat TV, gdje je otvoreno govorio o planovima nakon odsluženja kazne.
Prema informacijama iz pomenute emisije, direktor Kazneno-popravnog zavoda, Rusmir Isak, odobrio mu je privremeni izlazak u Lukavac kako bi prikupio dokumentaciju neophodnu za život nakon zatvora – lične dokumente, vozačke, kao i papire koji se odnose na njegovu profesionalnu kvalifikaciju za upravljanje autobusima.
Hadžija je potvrdio da je već osigurao posao u Minhenu, gdje planira raditi kao vozač autobusa nakon izlaska na slobodu.
„Hoću da se bacim na posao, da zaradim i da uživam kod kuće.“ – rekao je Hadžija u razgovoru za Hayat TV.
„Imam sve potrebne papire da nastavim da vozim i da radim kao i prije.“
Tokom emisije posebno je govorio o zatvorskim danima i životu koji ga čeka nakon što odsluži 23-godišnju kaznu. Hadžija je priznao da tek u zatvoru shvata težinu onoga što je uradio:
„Da sam znao šta je zatvor, nikad ovo ne bih uradio. Ode ti 23 godine… Mogao sam raditi, mogao sam živjeti… Ali gotovo je.“
U razgovoru s novinarom Veldinom Čustovićem, govorio je i o kajanju, ističući da mu je teško prihvatiti vlastite postupke, ali i da nosi kompleksna osjećanja:
„Kasno je sada vikati i kajem se – i ne kajem se.“
Planirani izlazak Fikreta Hadžića već izaziva veliku pažnju javnosti, posebno u njegovom rodnom Lukavcu, gdje je slučaj koji ga je doveo iza rešetaka i dalje jedna od najpoznatijih i najtežih kriminalističkih priča posljednjih decenija u Bosni i Hercegovini.
Podsjećamo Fikret Hadžić, poznatiji kao Hadžija, osuđen na 23 godine zatvora zbog trostrukog ubistva i pokušaja ubistva, počinio je jedan od najtežih zločina u Tuzlanskom kantonu početkom 2000-ih. Prema medijskim informacijama i njegovom vlastitom svjedočenju, motiv je bila višegodišnja netrpeljivost i želja za osvetom.
Prema njegovim tvrdnjama, sukob je počeo dok je vodio restoran u Lukavcu. Godinama je, kako navodi, imao problema s grupom lokalnih muškaraca, od kojih su trojica bili braća. Tvrdio je da su mu remetili rad objekta, te da je 2001. godine fizički napadnut i izboden.
Nakon toga, kako je kasnije ispričao, donio je odluku da im se osveti. U više intervjua izjavio je da je čak slao dopise nadležnim institucijama tražeći reakciju, a da je, kada je nije dobio, sam preuzeo pravdu.
Zločin se dogodio 1. maja 2002. godine, kada je, prema njegovom iskazu, vidio četvoricu muškaraca ispred jedne prodavnice u Lukavcu. Sa sobom je nosio prepravljenu pušku sakrivenu u kaputu. Prišao im je i otvorio vatru. Trojica su ubijena na licu mjesta, dok je četvrti muškarac preživio i uspio pobjeći.
Hadžić je kasnije ispričao da je djelovao planirano i svjesno, navodeći da je „čekao godinu dana“ priliku za osvetu. U pojedinim intervjuima tvrdio je da tada nije osjećao kajanje, dok u kasnijim izjavama navodi da bi „sve bilo drugačije da je znao šta znači zatvor“.
S druge strane, preživjeli član porodice žrtava u medijima je više puta negirao njegove tvrdnje o prethodnim napadima, optužujući ga da iznosi neistine i da je motiv bio lične prirode, a ne odbrana ili osveta.
Za ovaj zločin Hadžić je prvobitno osuđen na 21 godinu zatvora, a kazna mu je kasnije povećana na 23 godine. Trenutno se priprema za izlazak na slobodu, planiran za 1. maj 2026. godine.