Od svih rok sastava iz osamdesetih godina možda su samo Ekatarina Velika, Haustor i Azra zadržali mitsku privlačnost zbog koje sa njihovim fanatičnim poklonicima nema rasprave o tome kolika je vrijednost njihove zaostavštine.
Osim toga, sasvim konkretno, ta vrijednost ogleda se i u cijenama njihovih tadašnjih vinila, koji su među najskupljima na tržištu polovnih ploča.
Karakterističan jezik, simboli, muzika, slojeviti tekstovi i sviračka spremnost pretvorili su EKV u ambicioznu postavu koja je rano stekla kultni status, ali i istovremeno ostala zemaljski znojna, misaona „istina mašina“.
Dramatična biografska priča Ekatarine Velike oduvijek je imala naklonost ovdašnjih muzičara, publike i medija. Nizom albuma, od kojih su mnogi u osamdesetim godinama snimljeni upravo u beogradskim i zagrebačkim studijima, i koncertima u Kulušiću, kao i saradnjama sa zagrebačkim muzičarima, ostavila je trag koji se osjetio u radu mnogih. Kao dobrodošao korektiv prema opštoj estradizaciji YU-roka osamdesetih, postali su i ostali ime trajnog značaja – uprkos nesrećnoj činjenici da niko od članova grupe više nije među živima. Ali jesu oni kojima EKV i dalje znači.
Čini se da, što vrijeme više odmiče, Ekatarina Velika dobija na značaju, a ovih sedmica pogotovo sa teškim vinilnim box setom u kojem se nalazi osam remasterovanih albuma (sedam studijskih i jedan koncertni), te dvostruki CD sa 27 pjesama u demo verzijama i drugačijim miksevima iz perioda 1983–1993. godine. Stare ploče EKV-a izuzetno su skupe, a nakon mnogih ranijih reizdanja upitne pravne osnove, nedavno se pod okriljem „Zadužbine Milana Mladenovića“ pojavilo zvanično izdanje remasterovano sa originalnih traka, uz knjižicu na 76 stranica, u saradnji diskografskih kuća RTV Ljubljana i PGP RTB, koje su prvobitno izdavale njihove albume. Doduše, i ovo izdanje je prilično skupo – ali u današnjem diskografskom svijetu, bolja prošlost se najskuplje plaća. A naročito ona vinilna, prenosi Večernji.