U eksluzivnom intervjuu za Sputnjik Dodik naglašava da se Srpska nije i neće pridružiti nijednom obliku sankcija protiv Rusije i da nastavlja da vodi politiku nesvrstavanja.
Kao predsjedniku Republike Srpske imponuje mi što globalni i svjetski lider kakva je Rusija pokazuje interes za saradnju sa Republikom Srpskom. To mogu da posvjedočim danas možda više nego ikada ranije, kaže predsjednik Srpske Milorad Dodik poslije susreta s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u Moskvi.
Ističe i da je sastanak s ruskim predsjednikom bio veoma uspješan i da se u posljednjih godinu i nešto dana s njim triput sastajao.
Razgovarali smo o našim bilateralnim odnosima koji se razvijaju i koji su veoma dobri. Naši odnosi su na nivou strateških. Biletarni odnosi su višeslojni. Oni se odnose na ekonomiju, kulturu, obrazovanje i sportske aktivnosti koje planiramo da upražnjavamo u budućnosti. Što se tiče ekonomije, u pogledu obima, saradnja je povećana sa Ruskom Federacijom – ukupna razmjena je veća za nekih pet-šest odsto.
Sa predsjednikom smo razgovarali i o NATO-u. On uvijek kaže da treba da vodimo računa da nemamo neku veliku štetu.
Ali, mi smo odlučni – mi nećemo u NATO. Srbi su bombardovani od strane NATO-a. Srbima je nanesena ne samo trenutna šteta u pogledu materijalnog, pa i ljudskog gubitka. Oni su nama napravili dugoročnu štetu bacajući osiromašeni uranijum. Oni su tukli i naše pokoljenje koje nije ni bilo rođeno. Mi smo takav narod i imamo takav karakter i ne možemo da prihvatimo one koji su nas bombarodvali i tukli. Nismo mi Japanci… Da vam bace atomsku bombu, a vi se potčinjavate toj zemlji… Mi ne možemo da budemo dio NATO-a, šta god to značilo. NATO se vježbao nad Srbima. I u Republici Srpskoj kad nas je bombardovao, i u Srbiji, u vrijeme kada je razbijao jednu zemlju bez suverenih odluka Savjeta bezbjednosti. To su bili unilateralni potezi grupe zemalja koje su nanijele ogromnu štetu Srbiji i srpskom narodu. A napravili su blokadu da ne možete nikada da postavite pitanje ratnih reparacija i da tražite odštetu za štetu koju su napravili. I kako da se mi krećemo ka tom savezu? I zašto da se krećemo? Kakvi bismo mi ljudi bili? Kako bismo to mogli da objasnimo roditeljima male Milice Rakić ili nekog ko je ubijen? Koliko je samo bilo takve djece… I šta, da mi kažemo dobro – evo, nema veze što su nas ubijali? Ima veze! I te kako ima veze. Ne volimo vas zato što ste nas ubijali! A mi vama ništa nismo uradili!
Koji su dogovori postignuti tokom sastanka?
Republika Srpska i Ruska Federacija nastavljaju da razvijaju dobre odnose u oblasti naftne industrije. Učinili smo početne i važne korake. Ovo se odnosi na deblokadu procesa izgradnje gasovoda. Ruski predsjednik je sam ponovio da se čeka da se formalne prepreke razriješe. Pored toga, dobili smo uvjeravanja da će cijena gasa ostati kao što je i sada. To je nešto što je za nas veoma važno ne samo sa ekonomskog-finansijskog stanovništva, nego i psihološkog, da ostanemo u sferi zemalja koje imaju podršku od same Ruske Federacije. Rusija je takođe garant Dejtonskog sporazuma. Ova zemlja mora i treba da bude pitana. To što su je sada isključili Amerikanci i neki drugi, to još uvijek ne znači da ruska država ne mora i ne može ništa da kaže UN. Zahvalio sam se predsjedniku za činjenicu da je upravo u Savjetu bezbjednosti ruska strana uvijek bila korektna. Ruska strana je razumjela situaciju čak u jednoj opštoj antiruskoj euforiji pa je prošle godine odobrila misiju ALTEA, misiju evropskih snaga bezbjednosnih u Bosni i Hercegovini.
Imamo i dogovor o izgradnji rusko-srpskog pravoslavnog centra. Razgovarao sam i sa sekretarom Saveta za bezbjednost Rusije Nikolajem Patruševom koji je nekoliko puta pomenuo da je odnos između RS i Rusije strateškog karaktera. Mi smo veoma ponosni što je to tako. Očekujemo i da Rusija ostane garant mira na ovom prostoru. To što ova zemlja ima sukob u Ukrajini, na to je ona bila primorana. Zapad je bacao bombe na Srbe dva puta i mislio je da to može da radi i Rusima. Ali, to nije moglo. Ukrajinski predsednik Vladimir Zelenski je pristao da bude antirus koji dovlači NATO na granicu sa Rusijom. I to je njegov izbor i zbog toga njegov narod pati. A to nije zato što to hoće predsjednik Vladimir Putin. Niko nije htio da sluša kada je on govorio da se ne približavaju ruskim granicama. Međutim, zna se šta hoće Zapad – hoće prirodne resurse Ruske Federacije. To je pokušao i preko Napoleona i preko Hitlera. Naravno da će da pokušava uvek da tim ovlada. Pokušali su i pre 20-30 godina kroz tranziciju da ovdje uvuku multinacionalne kompanije. Ali, onda se pojavio Putin koji je to sve fino sklonio i rekao da je država na prvom mjestu. Zato ga i ne vole. Ne odgovara im čovjek koji misli o svojoj državi i narodu. Danas sam čuo podatak od predsjednika da će Rusija da proizvode oko 152 ili 168 miliona tona žita ove godine. To je najviše otkad postoji Ruska Federacija. A u svijetu postoji predstava da oni imaju naftu i gas i da samo sjede i ništa ne rade. Pa izvinite, pšenica se sama ne rađa. Mora neko da obradi to zemljište. U svakom slučaju, svijet nije isti.
Ono što nas privlači jesu i tradicionalni naši ruski i srpski odnosi, ali i ova i ovakva Rusija. Ovakav vrijednosti sistem Rusije garantuje prava svakom narodu da očuva svoj identitet i svoje pravo na odlučivanje o svojim resursima. Rusija nikoga nije okupirala. Ova zemlja u Ukrajini ima 15 miliona svojih stanovnika. I Rusija je prirodno morala da reaguje i da brani svoje ljude. Znate, kada Amerikanci vide da je jedan Amerikanac ugrožen negdje u svijetu, oni odmah dižu avion.
Kakav je stav Republike Srpske po pitanju pridruživanja antiruskim sankcijama i mogućnostima finansijske i vojno-tehničke podrške Ukrajini iz Sarajeva?
Bosna i Hercegovina nije donijela nijednu odluku o uvođenju sankcija Rusiji. I to zahvaljujući Republici Srpskoj jer mi nismo htjeli da budemo dio tih odluka. A ako mi nismo dio tih odluka, njih onda nema. To je veoma jasno. Postoje neki pojedinci ambasadori, prije svega, Bošnjaci iz Sarajeva koji se iz svog poltronstva prema Zapadu pridružuju tim sankcijama. Ali ta njihova pridruživanja ne rade – nemate odluke na nivou Bosne i Hercegovine da se te sankcije sprovode. Tako da, u tom pogledu, apsolutno je jasna naša odluka. Mi ćemo nastaviti da tu politiku vodimo. Mi se nećemo pridružiti nijednom obliku sankcija protiv Ruske Federacije. Nismo to uradili sada i nećemo to učiniti ni u budućnosti. Ostajemo privrženi politici nesvrstavanja u tom pogledu. To što Muslimani biraju način da oni budu to je njihov problem. Ali im ne smeta, recimo, kada Milorad Dodik danas sa Putinom dogovori ili kad predsjednik čak i bez mog zahtjeva sam kaže da će biti ista cijena gasa. Onda im ne smeta da u Sarajevu koriste gas po jeftinijim cijenama nego drugi dio Evrope. Onda im je to dobro. Čak se skrivaju iza toga. Ali ta skrivalica je nešto što je svojstveno jednom dijelu tih ljudi. Oni se skrivaju, prave se naivni ili blesavi, a samo čekaju kako će nekome neko zlo nanijeti. Tako i u ovom slučaju oko Rusije. Svi bi odjednom uveli sankcije Rusiji iz tog drugog dijela Bosne i Hercegovine. Svi osim Srba. Ali bi dobili od Rusije sve benefite jeftinog gasa i nekih drugih energenata. To je njihov okvir života. U svakom slučaju, to nije principijelno.
Kako gledate na cenzuru Sputnjika u Evropi?
U Republici Srpskoj imate medije kojima su SAD uvele sankcije. To je ona Evropa, Amerika koja se bori za slobodu riječi, za slobodu govora… Ali iz svojih razloga onda uvede sankcije jednom mediju u Republici Srpskoj. Ovdje se radi o Alternativnoj televiziji kojoj su uveli sankcije. Generalno, gledamo mislim da je malo informativnog programa na prostoru Balkana koji dolazi iz Rusije. Amerikanci i Zapad imaju puno svojih medija, a Rusija samo Sputnjik. Sada bi da gase sve medijske kuće koje njima ne odgovaraju.
Kako objašnjavate paradoks da Rusiju uporno optužuju sa Zapada da remeti situaciju u BiH, iako je ona, pored Beograda, jedna od rijetkih koja brani izvorni Dejton?
To je stvar propagande. Prije nekoliko dana u Kongresu je govorio Derek Šole koji je važan službenik Stejt deparmenta. U toku raspada bivše Jugoslavije bio je asistent Holbruku i pisao je knjigu o Dejtonskom sporazumu koja može da posluži kao izvor za razumijevanje tog sporazuma. A sada se ponaša sasvim drugačije nego što je tada napisano ili rečeno. Oni nisu skloni da ostanu privrženi sporazumu. Ruše sve sporazume – tako i Dejtonski sporazum, Kumanovski sporazum koji se tiče Kosova, Rezolucija 1244, Minski sporazum i mnogi drugi… Oni su potpisani i u tom trenutku promovisani da bi potom bili srušeni od strane kolektivnog Zapada. I to je nešto što se nastavlja. Rusija je dotle principijelan i odan garant Dejtonskog sporazuma za razliku od Amerike i Brisela i drugih koji pokušavaju da negirajući međunarodno pravo i promovišući neka dnevna pravila izvrše centralizaciju BiH, otmu prava Republici Srpskoj i završe posao koji su obećali Muslimanima opet skriveno od srpske strane. Dakle, imate Ustav, imate Dejton, međutim to više ništa tamo ne važi. Jedino važi po njihovom tumačenju. Ali, kad čitate zdravorazumno, pravnički i logično, onda vidite da imate Ustav i sasvim jednu drugu poltičku situaciju. Sad su nas dotjerali do zida. Nastoje da otmu imovinu RS. Ovde se radi o obradivim površinama, šumama, rijekama… A na njima isto tako komunalne objekte kao što su hidroelektrane, škole… I to sada kroz neka svoja potpuno sumnjiva tumačenja koja nemaju uporište u Ustavu. Bosnu i Hercegovinu čine dva entiteta: Republika Srpska i Federacija BiH. I rečeno je da je 49 procenata RS. Tako piše. I da sva imovina na toj teritoriji pripada RS, a druga pripada Federaciji. I mi ne sporimo Federaciju. Međutim, neko želi da napravi svoj odnos sa Amerikancima a da RS gurne u praznu ljušturu, zaključio je Dodik.
/Nikolina Tesla, sputnikportal.rs/