Razdvojenost od školskih drugara, nastava na daljinu te briga za vlastito i zdravlje najbližih natjerali su srednjoškolce da promijene mišljenje o odlasku kod psihologa, pa im kucanje na njegova vrata više nije bauk.
Luka Ristić, psiholog u Ekonomskoj školi, kaže da ga raduje što se učenici sve više sami javljaju na razgovor kod psihologa, pedagoga, razrednog starješine ili predmetnih profesora tražeći pomoć.
“Pandemija je jedan od tih socijalnih faktora rizičnog ponašanja kod učenika. Taj poremećaj kod učenika počinje da se javlja u vidu naučne bespomoćnosti, anksioznosti, pada motivacije za školskim postignućem. Naravno, i depresija je sve više izražena”, kaže Ristić.
Iako joj mnogo nedostaje način života koji je bio prije korone, maturantkinja Nikolina Ilkić kaže da uspijeva da se izbori sa stresom u vrijeme pandemije.
“Ja sam uspjela da se izborim sa stresom. Kao što u školskoj predstavi glumim dobru vilu, tako sve gledam kroz neki ljepši svijet i kroz neko roze nebo”, iskrena je Nikolina. Njena školska drugarica Anastasija Milovanović, međutim, priznaje da joj strah od toga da bi nekog mogla zaraziti stvara stres.
“Nije najveći problem to što ćemo mi možda dobiti koronu, nego su tu naši najbliži, roditelji, bake, deke i profesori koje možemo zaraziti. Doći ćemo sutra u školu, nakašljaćemo se i to izaziva stres, pa nam nije svejedno”, priča Milovanovićeva.
Pandemija je preko noći promijenila živote svih nas, navodi Tijana Vasiljević Stokić, direktorka Ekonomske škole, a đaci su, između ostalog, školske klupe zamijenili do tada njima nepoznatom nastavom na daljinu.
“Mi tek sada, poslije povratka učenika u učionice, vidimo da su neke stvari prosto prošle, ne zato što nastavnici nisu htjeli, nego nisu mogli da nauče tu djecu preko online nastave. E, sada ćemo, nadam se, ovim vraćanjem u učionice uspjeti đake da vratimo u kolosijek”, izjavila je Vasiljević Stokićeva.
Sanja Čakarević, nezavisne.com