Naveče Badnjeg dana, na Badnje veče, loži se badnjak. Ovo mlado drvo, obično hrastovo, simboliše Hrista i njegov ulazak u svijet. Loženje badnjaka predstavlja toplinu Hristove ljubavi. Zatim, badnjak je podsjećanje na drvo koje su pastiri donijeli u pećinu i koje je pravedni Josif založio kako bi se tek rođeni Bogomladenac zagrijao u hladnoj pećini.
Badnjak je simvol novog života i nade. Ima još jedno tumačenje: badnjak je nagovještaj Hristovog stradanja i Njegovog krsta. Ime badnjak povezano je sa riječju bdjeti (stsl. bad) budući da se na taj dan bdjelo čekajući Rođenje Gospoda i Spasa Isusa Hrista. Slama koja se unosi u kuću podsjećanje je na onu slamu iz jasala na koju je Presveta Bogorodica položila tek rođenog Gospoda. Tamjan kojim se kadi kuća, kao i darovi koji se stavljaju u slamu, podsjećanje su na darove koje su donijeli mudraci sa Istoka i njima darovali Novorođenog Hrista.
Molitva za osvećenje badnjaka
Mili srpski badnjače, ti naš stari rođače…
Oj, badnjače badnjače, ti naš stari rođače,
Dobro si nam došao i kuću ušao!
Mili srpski badnjače, ti naš stari rođače,
Badnjače, badnjače, rođače, rođače.
Donosiš nam mnogo sreće, svakog dobra pune vreće.
Ti nam Hrista objavljuješ, Njega slaviš i kazuješ;
Mili srpski badnjače, ti naš stari rođače,
Badnjače, badnjače, rođače, rođače.
Kolko, kolko varnica, tolko, tolko srećica
I toliko ovaca, i toliko janjaca;
Mili srpski badnjače, ti naš stari rođače,
Badnjače, badnjače, rođače, rođače.
Hristos nam se rodio, u pećinu spustio,
Da svud ljubav posije i ozeble ogrije;
Mili srpski badnjače, ti naš stari rođače,
Badnjače, badnjače, rođače, rođače.
/www.spc.rs/