Od davnina su suncokret i njegove žute vedre latice znani kao simbol sunca, ljeta, sreće i vedrine. Raste od juna do septembra, a samo njegovo ime Helianthus, koje se koristi u botanici, potiče od grčke riječi helios, što znači sunce.
Poznato je da se suncokret rano ujutro okreće prema suncu i prati ga do njegova zalaska. Legenda kaže kako je suncokret stvorio bog Sunca Apolon, pretvorivši u njega zaljubljenu djevojku kako bi svakog dana mogla slijediti sunce u njegovom prolasku nebeskim svodom.
Porijeklo suncokreta
Suncokret je jednogodišnja biljka koja može doseći visinu i do četiri metra. Potiče s jugozapada Sjeverne Amerike, Perua te Meksika. Prije 3.000 godina bio je neizostavna namirnica u prehrani sjevernoameričkih Indijanca, a Maje su ga poštovale kao simbol svjetlosti i plodnosti.
Stari Grci su suncokret posvetili bogu Sunca Heliousu, a astečki sveštenici boga Sunca u 15. vijeku kitili su suncokretima.
U Evropu su ga donijeli Španci početkom 16. vijeka osvajanjem američkog kontinenta pa su tako prvi suncokreti procvjetali u madridskim botaničkim vrtovima.
On se brzo proširio po Evropi, ali tek 1830. godine su Rusi otkrili ne samo njegovu izuzetnu ljepotu, već i praktičnost, dobivši ulje iz suncokretovih sjemenki.
Ljekovita svojstva i nutritivne vrijednosti
Da suncokret nema samo lijep izgled, nego i ljekovita svojstva, te da se svi njegovi dijelovi mogu u potpunosti iskoristiti znali su i Indijanci, koji su jeli sjemenke, lišće i korijen, te pili čaj od latica, nanosili suncokretovo ulje na kosu i tijelo.
Njegove latice se u narodnoj medicini koriste za pripremu čaja i tinktura, te sadrže antocijanske glikozide, ksantofil, kolin, betain, karotenoide, fitosterine, sapogenine i suncokretovu kiselinu. Čaj od njegovih suvih latica odlično je sredstvo za snižavanje temperature, a tinktura suncokreta rastvorena u vodi može se upotrijebiti za ispiranje usta prilikom upale grla, dušnika i krajnika.
Sjemenke su bogate bjelančevinama te po sadržaju njima ne zaostaju mnogo od mesa.
Izuzetno su bogate uljem te ga sadrže oko 30-50 odsto. U 100 grama sjemenki nalazi se oko 23 grama bjelančevina, 49 grama masti, 12 grama ugljikohidrata, te šest grama biljnih vlakana, dok 25 grama sjemenki zadovoljava dnevne potrebe organizma za vitaminom E. Zreli suncokret može sadržati i do pola kilograma sjemena.
Za grickanje je najbolje koristiti sirove ili svježe sjemenke, ali možete ih i malo popržiti ili osušiti te koristiti za razne druge pripravke u kuvanju. Za dobijanje ulja najbolje su crne sjemenke, a za grickanje sivo-bijele.
Dokazano je da sjeme suncokreta sprečava povećanje holesterola u krvi, poboljšava rad štitne žlijezde i normalnu funkciju kože, jetre i bubrega. Stabljika sadrži puno kalijuma te se pepeo suncokreta može koristiti kao odlično gnojivo. Kako ptice vole grickati suncokret, takvi vrtovi će ih privući te će time doprinijeti smanjenju broja štetočina, kao i gnojenju tla fosforom, čiji je odličan izvor ptičji izmet.
Korijenje suncokreta može prodrijeti do dubine od čak tri metra, te se zbog toga, kao i zbog izuzetne sposobnosti da upije vodu i štetne tvari, često koristi za isušivanje močvarnog i čišćenje zagađenog tla, čak i od radioaktivnih tvari.
Sposobnost izvlačenja štetnih tvari
Današnja istraživanja su pokazala da suncokret može pročistiti zagađeno tlo, čak i ono koje sadrži olovo ili radioaktivne tvari. Nakon černobiljske katastrofe u Ukrajini su zasađena polja suncokreta, jer je naučno dokazano da on može izvući čak oko 90 odsto radioaktivnih tvari iz tla. Osim izuzetnih nutritivnih vrijednosti, ova je biljka od davnina cijenjena zbog svog blagotvornog djelovanja na zdravlje. Njegova sposobnost da izvlači štetne tvari može se primijeniti i na ljudski organizam.
Sve popularnija metoda terapije mućkanja suncokretovim uljem (eng. oil pulling – izvlačenje) potiče iz tradicionalne indijske medicine zvane Ayurveda, a stara je preko 5.000 godina. Primjenom ovog postupka iz tijela se odstranjuju štetne tvari, čime se povoljno djeluje na imunitet i optimalan rad ćelija i organa. Metoda je jednostavna za korištenje, a za redovnu se primjenu smatra da donosi izuzetne rezultate.
Najbolje je koristiti hladno presano (mehanički cijeđeno) nerafinisano ulje, dobijeno od organski uzgojenog suncokreta. Ovakvo je ulje blažeg, manje gorkog ukusa, a u njemu ostaju sačuvani svi prirodni visokovrijedni sastojci: vitamini A, E, B1, B2, B6 i D, minerali kalijum, magnezijum, željezo, fosfor, selen, kalcijum i cink, te polinezasićene masne kiseline. Selen i vitamin E iz ovog ulja smatraju se važnim antioksidansima koji neutrališe štetno djelovanje slobodnih radikala u organizmu.
Provodi se tako što se jedna kašičica ulja u ustima polako mućka provlačeći između zuba, u trajanju od 15 do 20 minuta, dok ne postane bijelo poput mlijeka i rijetko poput vode. Budite pažljivi da pritom ne progutate ulje. Ukoliko je ulje žute boje, to znači da niste dovoljno dugo mućkali.
Po završetku ispljunete tekućinu koja bi trebalo da bude potpuno bijela. Usta potom isperite vodom, te četkicom i pastom operite zube. Postupak se može provoditi i više puta na dan (1-3 puta), uvijek na prazan želudac.
Za ovu metodu smatra se da pomaže kod raznih bolesti kao što je glavobolja, smetnje vida, upala očiju, slab sluh, upala ušiju, zubobolja, kod raznih oboljenja disajnih organa (alergije, prehlada, hunjavica, kašalj, promuklost, upala grla, sluzavost, upala bronhija), te kod raznih drugih problema kao što je hronična bolest krvi, artroza, bolest crijeva, srca, bubrega, pluća, jetre, te reumatski bolovi, bolovi u zglobovima, kožna oboljenja pa i depresija, nesanica, hronični umor, slabi živci…
Mnoge akutne bolesti mogu nestati iznenađujuće brzo, nakon nekoliko dana terapije, dok hronična oboljenja zahtijevaju dužu primjenu terapije. Ponekad je moguće privremeno pogoršanje stanja na početku, ali to se smatra dobrim znakom da terapija djeluje. Ove reakcije često mogu biti znak postojanja neke latentne bolesti koja se još nije razvila i koju možemo izliječiti ovakvim tretmanom. Imate li jaču reakciju, nemojte mućkati više od jedanput dnevno.
Nauka otkriva:
U novom istraživanju pokazalo se da kretanje suncokreta za suncem uzrokuje njihov unutrašnji biološki sat, a te promjene pozicije biljke su privlačnije pčelama. “Ovo je prvi poznati primjer da rast neke biljke modulira njen unutrašnji sat i da to ima čak i evolucijske posljedice”, rekla je voditeljica istraživanja Stejsi Harmer sa Kalifornijskog univerziteta.
Od 1898. naučnici posmatraju kako suncokreti počinju dan okrenuti prema istoku i kako se tokom dana polako okreću prema zapadu, da bi se tokom noći ponovo vratili na istok. Kako bi ustanovili je li u pitanju biološki sat ili se biljke jednostavno kreću po nekom predodređenom rasporedu, američki biolozi proveli su niz eksperimenata. Prvo su suncokrete privezali kocem tako da se ne mogu micati, a zatim ih postavili u posude koje su na početku dana okrenuli na zapad, suprotno od signala koje uobičajeno dobijaju od sunca. Time su im uspjeli poremetiti ritam. Zatim su ih postavili u laboratoriju s fiksiranim umjetnim svjetlom i ustanovili da su se oni nekoliko dana njihali naprijed-nazad.
“To je ponašanje kakvo očekujete od mehanizma kojeg pogoni unutrašnji sat”, rekla je Harmerova. Potom su napravili umjetno svjetlo koje se kreće od istoka prema zapadu. Suncokreti su uspjeli uskladiti svoje pokrete u skladu s kretanjem svjetla kada je ono pratilo 24-satni ritam, ali nisu kada je ritam promijenjen na 30 sati. Sve ih je to dovelo do zaključka da je u ovoj biljci nešto povezano sa 24-satnim ritmom kretanja. To pokazuje da postoji evolucijska korist od toga što oni “jure” za suncem. “Pčele vole tople cvjetove”, objasnila je Harmerova u radu objavljenom u časopisu “Science”.
“U tužnom oku suncokreta,
što nemo prati neba bludnje,
tu su sve žeđi ovog sveta,
sva nespokojstva i sve žudnje…”
Jovan Dučić
Apolon i suncokret
Klitija je bila morska nimfa, princeza zaljubljena u Apolona, boga Sunca, muzike i muške ljepote. Vidjela ga je sasvim slučajno jedne blage noći, dok je mjesec obasjavao prozore njene odaje. Bio je samo sjena u daljini koja se pretvorila u najljepše i najmilije biće koje su njene oči ikad vidjele. Ali, Apolon nije dolazio svake noći da bi vidio nju. Njegovo srce je kucalo za njenu sestru Leukoteju.
Klitija je živjela iz dana u dan, sama i odvojena od vanjskog svijeta, ne gubeći nadu. Čeznula je i iščekivala dolazak voljenog Apolona, a kako on nije dolazio, ona je od ljubomore počela da mrzi svoju sestru te je otkrila ocu sestrinu tajnu ljubav. Leukoteja je bila okrutno kažnjena, a Apolon to nije mogao oprostiti Klitiji. Klitija je pobjegla u pustinju, gdje je bila bez hrane i vode. Tamo je po cijele dane posmatrala sunce, u očekivanju da se Apolonove kočije ipak vrate. U čekanju je umrla, a poslije smrti se pretvorila u suncokret. Noge su joj postale suncokretova stabiljka, lice je postalo cvijet, a njena zlatna kosa – latice. Tako je Klitija i nakon smrti nastavila stalno gledati u sunce, čiji je vladar bio njena ljubav.