Kako to obično biva, na kraju godine svode se računi, prave liste postignuća, pa je tako i sa listom TOP filmovi 2019!
Mnogo filmova figurira za listu TOP filmovi 2019, ali ako se gleda i ocjenjuje ono što je bilo dostupno u kinima baš i nema mnogo izbora nego da se napravi lista ostvarenja koja su stigla iz holivudske Fabrike snova, sa par probranih domaćih naslova, piše Sead Vegara za portal Al Jazeera Balkans. Tako, prvo mjesto bez ikakvog dvoumljenja pripada devetom ostvarenju slavnog reditelja Kventina Tarantina:
TOP filmovi 2019 – Once Upon A Time In… Hollywood
Tarantino u Once Upon A Time In… Hollywood pripovijeda pravu pravcatu bajku o sutonu holivudskog zlatnog doba kasnih šezdesetih, fikcionalnom dvojcu, TV glumcu Riku Daltonu (Leonardo DiCaprio) i njegovom prijatelju kaskaderu – dubleru Klifu Butu (Brad Pitt), koje će uvezati sa sudbinom stvarne ličnosti – suprugom reditelja Romana Polanskog, Šeron Tejt (Margot Robbie).
Naime, u stvarnosti sekta “Porodica“ Čarlsa Mensona ubila je trudnu Šeron Tejt, nanijevši joj 16 uboda nožem, kao i njeno troje prijatelja. Za razliku od prethodnih Tarantinovih filmova, Inglorious Bastards i Django Unchained, u kojima on mijenja istoriju (grupa jevrejskih komandosa ubija Adolfa Hitlera, odnosno zaustavlja ropstvo u robovlasničkoj Americi), u svom devetom filmu on mijenja stvarnost, konkretan stvarni događaj koji je obilježio jednu eru u Holivudu – ubistvo Šeron Tejt i njenih prijatelja.
Kompletan narativ filma sačinjen je od samo dva vikenda krajem šezdesetih, a u prva dva dana se neće desiti ništa, niti će biti klasičnog Tarantinovog zapleta, a rasplet, kulminacija i preokret se neće moći ni nagovijestiti. U drugom dijelu, druga dva dana, sva ona mikro dešavanja kreirana filmskim jezikom i ispunjena detaljima i znakovima, postepeno će dobiti svoja značenja. Once Upon A Time In… Hollywood svakako je nešto nesvakidašnje i drugačije nego što smo naučili da gledamo od filmskog majstora Kventina Tarantina.
TOP filmovi 2019 – Džoker
Reditelj filma Džoker Tod Filips iza sebe daleko, daleko, daleko je ostavio ostvarenja poput trilogije Mamurluk sa kojim se proslavio i uz neviđeno, neverovatno, nedostižnu posvećenost glumca Hoakina Finiksa u naslovnoj ulozi Jokera snimio film koji vuče korijene iz DC-jevih stripova, njihovih superheroja i Betmenovog svijeta, ali je poput Nolanove Dark Knight trilogije ukorijenjen duboko u realnost. Oni koji su bili u prilici da pogledaju film Martina Skorsezea The King of Comedy moći će da prepoznaju detalje, gotovo kompletan kostur “kopirane“ priče u Filipsovom Jokeru, ali na način da je za razliku od Skorsezeovog komičnog ostvarenja ovdje rieč o totalno „mračnjačkom“ otklonu u priči.
Finiks kroji toliko uvjerljiv portret čovjeka koji je na kraju sa svojim živcima, jednostavno jezivo „puca po šavovima“ pokušavajući da ostvari za sebe prostor i mjesto u društvu koje ga ne prihvata, ismijavajući i ignorišući ga kao osobu i individuu. Sa savršenom dozom samouvjerenosti Hoakin portretiše Artura Fleka/Jokera da ne možete a da ne ostanete zapanjeni njegovom glumačkom kreacijom koja takođe transcenduje Jokera u izvedbi Džeka Nikolsona (Batman, 1989) i Hita Ledžera (The Dark Knight, 2008).
TOP filmovi 2019 – The Irishman
Martin Skorseze je na izvjestan način od The Irishmana načinio kvazi-nastavak klasika iz devedesetih godina prošlog stoljeća, Goodfellas i Casino, jer u suštini pokazuje šta se događa sa ostarjelim mafijašima u sutonu njihovog života, ako nekim slučajem izbjegnu metak i(li) zatvor. I Dobri momci i Casino su nastali kao adaptacije knjiga zasnovanih na istinitim događajima o gangsterima i mafijašima iz pera Nikolasa Pilegija koji je dokumentovao njihove živopisne životne storije, a isti je slučaj i sa Ircem koji je u scenario deriviran iz knjige I Heard You Paint Houses Čarlsa Brenta rukom oskarovca Stivena Zailiana (Schindler’s List, 1993).
Svakako, The Irishman je po treći put (Heat, 1995. i Righteous Kill, 2008) na velikom platnu ujedinio dvojicu glumačkih velikana: Roberta De Nira i Ala Paćina, a u scenama gdje treba da izgledaju mlađe podmladili su ih CGI-fejs-liftingom i isto toliko postarili kada treba da izgledaju starije. Kompjuterska tehnika korišćena u filmu takođe je jedan od razloga što je budžet filma dosegao cifru od 150 miliona dolara i pretvorio ga u najveću blokbastersku krimi-dramu u filmskoj istoriji.
TOP filmovi 2019 – Toy Story 4
Malo je onih filmskih priča koje mogu iz nastavka u nastavak da djeluju uvijek svježe, inovativno i da imaju kvalitetan pristup kompletnoj orkestraciji filma, od ideje, priče i scenarija, režije i glume. Jedan od bisera iz te oskudne filmske ogrlice upravo jeste kvadrologija Toy Story iz radionice Diznijevih digitalnih lutkara iz Pixara. Jer, ono što su Pixarovci učinili sa baš sva četiri dijela Priče o igračkama jeste to da su svaki put postavivši prečku par podioka više, uspjeli i više nego da preskoče zadanu visinu.
U Pixaru se drže svojih postulata, a ti su da će snimiti nastavak tek onda kada budu imali kvalitetn(ij)u priču za ispričati. I zaista, sa Toy Story 4 su ponovo nadmašili sami sebe. Bez neke lažne skromnosti, njihove animirane priče su protkane snažnim likovima koji vas u istom momentu tjeraju na smijeh i na suze, sjetu, tugu i radost. Sve najljepše i najbolje.
Ono što Pixarovci najbolje znaju jeste da ispričaju priču koja će vas u isto vrijeme nasmijati i ganuti do suza, te po četvrti put isporučuju neviđenu priču o igračkama. Snimivši četiri dijela Priče o igračkama u rasponu od 24 godine samo je dokaz njihove ingenioznosti i neželjenja da se podilazi publici. Reditelj Džoš Kuli, zaslužan za Toy Story 4 sa armijom Pixarovaca uz sebe, uspeo je u (gotovo) nemogućem: da snimi četvrti dio popularne priče bez ijedne pogrešne ili viška situacije sa autentičnim i originalno ustanovljenim likovima.
Pun mjesec
Napisati svaku scenu u scenariju kao da je najvažnija u cijelom filmu, takođe režirati je i snimiti da je najvažnija, te još sa glumačke strane dati sve od sebe, unijeti se u performans na najvećem mogućem glumačkom nivou, to kada postignete, kada tome težite, znate da će finalni rezultat biti ni više ni manje nego prvoklasno djelo.
To sve i više postigao je bh. reditelj Nermin Hamzagić sa svojim dugometražnim igranim prvencem Pun Mjesec. Scenario kao djelo Hamzagića i koscenaristice Emine Omerović odiše sočnim i životnim replikama i dijalozima, Hamzagićeva režija je odmjerena i dosljedna materijalu, svojevrsnom dramskom trileru snimljenom sa sigurnom rukom direktora fotografije Amela Đikolija, znalački montiranom (Redžinald Šimek), dok glumačka igra (Alban Ukaj, Boris Ler, Edin Avdagić, Lidija Kordić, Muhamed Hadžović, Ermin Sijamija…) svakoga ponaosob nema pogrešne dionice.
Posljednji Srbin u Hrvatskoj
“Toliko loš da je genijalan“, može se reći o zombi-komediji Posljednji Srbin u Hrvatskoj, dugometražnom igranom prvencu Predraga Ličine. Već u samoj najavi filma kao žanrovskom jedinjenju horora i komedije moguće je prepoznati jednu od glavnih odlika savemenog trash filma.
Sedam godina nakon što je Hrvatska bankrotirala, njeno stanovništvo je masovno napušta, te je preostalo još tek oko dva miliona Hrvata. Odjednom, oni počinju da se pretvaraju u zombije, a glavni krivac je Izvorna hrvatska voda. Imuni su jedino Srbi. U naslovu se jasno ogleda aktuelna društveno-politička stvarnost Balkana, a film obiluje političkom nekorektnošću kao malo koje ostvarenje u postjugoslovenskoj kinematografiji, ali koja, upravo zbog toga što je nastala iz trasha, ne vrijeđa nikoga, a ismijava sve – ustaše, četnike, partizane, kapitaliste, superjunake…
Izvori: b92.net; Al Jazeera Balkans