Dovoljno je reći da je ovaj naturalizovani Dobojlija, član stranke koja nema ni predsjednika, niti u političkoj stranci “Banja Luka zove” izdaju članske karte.
Miroslav Borojević Beli je jedan je od mnogobrojnih izbjeglica koji su utočište našli u Doboju.
U rodnim Zavidovićima, pamte da je bio ćutljiv dječak koji je živio u skromnoj radničkoj baraci ispred koje je je bila zajednička česma.
Roditelji su mu bili vrijedni, a on je izgledao vrlo slabašno. Otišli su u izbjeglištvo i od tada ih nismo vidjeli – kaže Senada Šehić iz Zavidovića.
Životni put mu nije bio lak. Poteškoće u osnovnoj i srednjoj školi, a onda mukotrpan rad na tadašnjoj benzinskoj pumpi “Merkur” na kojoj je konobarisao, devedesetih godina prošlog vijeka.
Nije znao da komunicira sa gostima, a u njegovoj smjeni je uvijek bio manjak – svojevremeno je ispričao Rade Vidović, tadašnji vlasnik “Merkur”-a.
Nedavno se “proslavio” na Youtube platformi, kada je u jednom video-snimku izvrjeđao i vlast i opoziciju, ne želeći da se prikloni ni jednima ni drugima. Ali, ipak istrajava da učestvuje na izborima. Njegovo shvatanje politike je lakrdijaško, pokušava da ismijava sve oko sebe.
Ove godine je otišao korak dalje, pa je Sanji Vulić, jednoj od najistaknutijih funkcionerki SNSD-a, poručio na Facebooku da ne zavrće rukave jer bi je ruke mogle boljeti zbog policijskih lisica.
Velelepnom kućom i skupocjenim automobilima privlači pažnju na sebe, iako na društvenim mrežama nastoji da bude skroman.
Predlagali su mu da na predizbornom plakatu napiše: BELI SREĆU DELI ali, on je odlučio da se pozabavi ozbiljnijim temama.
Jedini problem koji ima je taj da “s njegove desne i lijeve strane” više nema nikoga kome bi se obratio, a vlast i opozicija ga doživljavaju na isti način – lakrdijaški.
1 Komentar
Beli lupa ko maksim po diviziji, nije da nije u pravu ali nije primjeran način na koji on pokušava da ukaže na anomalije u društvu, on sam od sebe pravi cirkuzanta i ljudi ga neshvataju zaozbiljno, glumi čegevaru ili principa a nema muda za to, nema taktiku i organizovanost niti bira vrijeme i mjesto kada treba i koliko treba da kaže i kome da kaže, priča samo nek se priča a to sve onda izgleda neozbiljno i smiješno.