U prisustvu porodice, prijatelja i poštovalaca djela Vladimira Veličkovića, u Skupštini grada Beograda održana je komemoracija povodom smrti jednog od najznačajnjih slikara Srbije.
Premijerka Srbije Ana Brnabić, generalni sekretar predsjednika Srbije Nikola Selaković, ministar kulture i informisanja Vladan Vukosavljević, gradonačelnik Beograda Zoran Radojičić, umjetnički direktor Bitef festivala Ivan Medenica, direktor Beogradske filharmonije Ivan Tasovac, direktorka Beogradskog festivala igre Aja Jung bili su među okupljenima u Skupštini grada koji su odali poslednju počast Vladimiru Veličkoviću.
Predsjednik Srpske akademije nauka i umetnosti Vladimir Kostić kazao je da je Veličković svaki dan kada nije išao u svoj atelje smatrao izgubljenim.
“Ljubomorni su umjeli da spočitavaju Veličkoviću da se radi o velikoj produkciji, ali u njegovom slučaju radilo se o skrivenoj energiji bez želje da je mnogi prepoznaju. Veličković je imao gotovo zaboravljenu vještinu da se sagovornik sluša. U jednostavnoj otmjenosti sa kojom je nosio status nesumnjive veličine”, kazao je Kostić i dodao da se s Veličkovićem dogovarao da u Muzej savremene umjetnosti dovede kustose iz Pariza da sa srpskim istoričarima umjetnosti utvrde kriterijume za prepoznavanje vrijednosti u modernoj umjetnosti.
“Na žalost ni njemu ni SANU ova zajednička želja se neće ostvariti. Njegovi radovi su predstavljali senzaciju za nas laike i nešto sasvim drugačije od svega što smo do tada vidjeli”, kazao je Kostić.
Ateše za kulturu Ambasade Francuske u Beogradu Katrin Fodri kazala je da je svijet izgubio jednog od najvažnijih umjetnika narativne figuracije.
“Ponosna sam što je Veličković bio je nosilac Legije časti, komandir umjetnosti i književnosti, član Akademije likovnih umjetnosti u Francuskoj. Bio je i član SANU, ali je proveo veliki dio života u Parizu. Njegova najljepša djela ugledala su svjetlost dana u našoj zemlji”, kazala je Fodri i napomenula da je Veličković podučavo generacije studenata na Akademiji likovnih umjetnosti u Parizu.
Istoričarka umjetnosti Irina Subotić kazala je da je Veličković bio rijetko plemenita ličnost, otac porodice, veliki umjetnik, dragi prijatelj.
“Iza njega ostaje bolna praznina, ali nada da njegovo monumentalno delo neće prekriti prah zaborava. Njegovo slikarstvo je odmah po dolasku u Pariz bilo uključeno u moderne tokove narativne figuracije. Bio je to evropski refleks na američki pop art koji je preplavljivao svet”, kazala je Subotić i dodala da je Veličković bio prihvaćen kao autentična ličnost širokog umjetničkog zamaha.
“Bio je sudbinski vezan za umetnost i verovao je u isceliteljsku moć slike”, kazala je Subotić.
Vajar Mrđan Bajić istakao je da je teško odustati od pomisli da će Veličković i dalje biti tu za sve nas kao oslonac na hiljadu različitih načina, prije svega kao prijatelj, suprug otac, kolega…a nadasve kao veliki umjetnik.
“Tuga zbog njegovog odsustva trajaće dugo, a snaga punoće njegovog kolosalnog umetničkog opusa još duže. Mi smo savremenici čiju je epohu tako iscrpljujuće istinito sažeo u svom delu. Ako je Dikens rekao nešto na osnovu čega svi danas razumemo tadašnju Englesku, ako Tarantino govori o Americi…o nama je gotovo sve, potpuno razumljivo rekao Veličković”, kazao je Bajić.