Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke, sigurno je politička pojava koja je obilježila protekle lokalne izbore u Republici Srpskoj: mlad, energičan, beskompromisan borac za ugrožene i obespravljene, borac protiv režima… Sve su epiteti koji se u postizbornom periodu tope brže od banjalučkog januarskog snijega.
Već prvi dan po preuzimanju funkcije gradonačelnika mlađahni Stanivuković je napravio kardinalnu grešku, snimivši se kako na posao dolazi raštimanim autobusom gradskog prevoza da bi na kraju radnog vremena kamere zabilježile i odlazak kući, ali ovaj put u ultra luksuznom terencu vrijednosti nekoliko stotina hiljada maraka, sve sa pratiocem koji mu drži kišobran.
Nakon nekoliko dana fotografisanja, prvo sa ključevima automobila Gradske uprave, koje je istog dana vratio zaposlenima, a zatim i sa svojim Timom za reviziju sačinjenim od aktivista Pravde za Davida (Jovana Kisin, pravnica poznata po izjavi da nije postala član tima “kao fizičko, nego kao pravno lice”) i banjalučkog odbora SDP-a (Dario Sandić, bivši pomoćnik SNSD ministra Proke Dragosavljevića u periodu 2006-2010, koji je na volšeban način otišao iz ministarstva pod prijetnjom krivičnog progona zbog malverzacija sa sportskim invalidninama zajedno sa ocem Ljubomirom, narodnim poslanikom SNSD i bivšim Ombudsmanom za ljudska prava), Stanivuković se uvukao u spiralu pogrešnih poteza koji su mu u startu okrnjili oreol izbornog pobjednika.
Debakl u nepunih tri sata koliko je u Banjaluci padao snijeg na prvi dan Pravoslavne nove godine je posebna priča u kojoj je Stanivuković pokazao da se u ulozi gradonačelnika nikako ne snalazi. Umjesto koordinacije rada zimskih službi, veći dio tog dana je posvetio fotografisanju u grtalici, na grtalici, van grtalice, sa starom tetkom iz Bronzanog Majdana koja mu daruje priglavke, lopatajući snijeg sa namontiranim domaćinima…
Umjesto da je ispunio dato obećanje da Banjalučane “snijeg nikada više neće iznenaditi” koje je dao prvog radnog dana obilazeći i fotografišući se sa vozilima zimske službe, snijeg ne samo da je Banjalučane iznenadio, nego su mnogi stanovnici u prigradskim naseljima ostali odsječeni od ostatka svijeta dok se urbani dio Banjaluke klizao i sankao glavnim gradskim saobraćajnicama.
Posebnu prevaru građana Banjaluke predstavlja sastav kabineta gradonačelnika. Nakon hajke na vatrogasce i njihove srednjoškolske diplome, Stanivuković je objavio “ličnu kartu” zaposlenih koja je nedavno dopunjena i stranačkim aktivistima PDP-a mahom sa diplomama sa privatnih fakulteta. Doduše, poneki od zaposlenih u kabinetu imaju istu stručnu spremu kao i sam gradonačelnik – maturant srednje škole. Sva imenovanja su, nepotrebno je naglašavati, izvršena bez konkursa.
Ništa bolji izbor Stanivuković nije napravio ni kada su u pitanju vršioci dužnosti odjeljenja unutar Gradske uprave. Poseban skandal je nepotističko imenovanje bračnog para Šljivar za v.d. načelnike, ali i Danijele Kajkut, v.d. načelnika Odjeljenja za obrazovanje i sport koja je takođe završila privatni fakultet!
Skandalima, sasvim izvjesno, neće biti kraja u Stanivukovićevoj “ekspertskoj upravi” u kojoj trenutno vlada opšti haos među zaposlenima. Međutim, vrlo je zanimljivo kako je ovaj mladić skromnog obrazovanja i velikih ambicija prevario građane Banjaluke koji su mu dali svoj glas.
Ptičica je u posjedu dokumenta izrađenog od strane marketinške agencije koja je vodila Stanivukovićevu kampanju na Lokalnim izborima 2020. koji ekskluzivno objavljujemo. Vrijedi napomenuti da je agenciji “Clear Air Turbulence”, čiji je vlasnik konsultant za politički marketing Đorđe Belamarić iz Kragujevca, za Stanivukovićevu kampanju plaćeno basnoslovnih 1,4 miliona maraka. Kampanju je finansirao Dragan Stanivuković, koji je, osim sina, na proteklim izborima izdašno finansirao i PDP, kao i SDS.
Đorđe Belamarić je jedan od vedeta bivše i sadašnje Demokratske stranke u Srbiji i zakleti borac protiv Aleksandra Vučića i njegovog SNS. Za vrijeme vlasti DS obavljao je niz dužnosti u beogradskoj opštini Vračar, da bi nakon pada Borisa Tadića i Draga Đilasa osnovao CAT i posvetio se seriji unosnih poslova političkog marketinga, od Albanije, Crne Gore, Srbije i Bugarske, do Stanivukovića i Republike Srpske. Belamarić je i arhitekta Stanivukovićevog performansa u Crnoj Gori kada je, prema svjedočenju prisutnih, prilikom hapšenja, Stanivuković molio policijskog službenika da ponove privođenje kako bi fotograf mogao uhvatiti bolji kadar?!
No, vratimo se na sam dokument. U njemu su navedeni ključni slogani i poruke kojih se revnosno držao tokom čitave kampanje, sa posebnim osvrtom i uputstvom kako postupati prema “neiskorištenom” dijelu glasačkog tijela, tj. mladoj populaciji koju je Stanivuković uspješno eksploatisao.
Ključno je nekoliko stvari – prvo, odnos prema pitanju nerealnih obećanja koje Belamarić toplo preporučuje Stanivukoviću uz opasku da tu ne treba imati bilo kakvih moralnih dilema (“hirurški otkloniti”), što posebno dolazi do izražaja danas kada je i naivnima jasno da gradonačelnik neće moći ispuniti nijedno od krupnih obećanja poput gradske bolnice, besplatnog prevoza za učenike i penzionere i drugih.
Cilj opravdava sredstvo!
Drugo, u dokumentu se navodi i da se ne smiju potencirati razlike između Stanivukovića i, kako su nazvani, starih lidera opozicionih partija Šarovića, Ivanića i Borenovića jer bi to moglo umanjiti motivaciju partijskog članstva da podrže kandidata za gradonačelnika. Iako, kako Belamarić kaže a Stanivuković prihvata, Borenović i ekipa nisu promjena i, da se naslutiti iz navedenog, služe samo kao puka podrška na putu ka pobjedi. Ali tu nije kraj – već u uvodnom dijelu Belamarić savjetuje da se odmah izvrši podjela, ko može a ko ne može proći na listi za odbornike, a propisano je i obavezan prilog od 100 evra, odnosno “ulaznica” za izbornu trku, kao i bodovni rangovi u zavisnosti od pojedinačnih donacija.
Belamarić dalje segmentira glasačko tijelo, pa tako daje preporuke za učitelje, penzionere, djevojke, mladiće. Potemkinova sela koja je u politici u Banjaluci izgradio Stanivuković, jasno je, bila su samo to – gomila praznih riječi koje su na dan izbora Banjalučani rado slušali a koje im se sad kao eho vraćaju kroz opšti haos i degradaciju gradskih službi.
Ko preživi narednih četiri godine, pričaće. O najvećoj prevari projekta Draško Stanivuković.
Nastaviće se…
(reklamipticica.blogspot.com)
