Studija koju je objavio „Child Mind Institute“ pokazala je da je 10 odsto od 30.000 ispitane djece do 18 godine života iskusilo neku vrstu anksioznog poremećaja. Njih 80 odsto nije pritom dobilo nikakvu pomoć ili terapiju.
Glavni razlog zbog kog se kod djece ne tretira anksioznost je taj što se ona ne prepoznaje, odnosno teško se može otkriti jer djeca rijetko pokazuju osjećanja, najčešće zbog toga što ni sama ne znaju da artikulišu i razumiju emocije.
Ali postoji jedan od glavnih znakova koji može da ukaže da je dijete anksiozno, a to je bol u trbuhu. Dijete će se požaliti na bol u trbuhu i zaista će ga trbuh boliti, ali uzrok bola može da bude psihičke prirode. Roditelj bi trebao u ovakvim slučajevima da razgovara sa djetetom i pokuša da otkrije čega se ono boji.
Ostali znakovi anksioznosti kod djece su manjak apetita jer anksioznost usporava metabolizam i probavu, stalni umor, problemi sa spavanjem, glavobolja, bol u grudima i problemi s disanjem.
Djeca koja pate od anksioznosti možda će odbijati da idu školu ili da se druže s prijateljima, možda će imati problem sa koncentracijom ili će biti razdražljiva.
Anksiozna djeca ne žele da budu sama
Uzroci anksioznosti kod djece su brojni. Ona najmanja, uzrasta od šest mjeseci do tri godine imaju naglašeni strah od odvajanja, predškolci mogu da razviju strah od raznih životinja, insekata, škole ili mraka, oni malo stariji imaće strah od ispita u školi, a ako imaju problema u komunikaciji s vršnjacima, izbjegavaće društvo.