Od 1993, svake godine obiježava se Međunarodni dan porodice. Generalna skupština UN-a odlučila 15. maj proglasiti Međunarodnim danom porodice, sa idejom da istakne važnost porodičnog života i porodice kao osnovne društvene zajednice.
„Ne odrastaju samo djeca. Odrastaju i roditelji. Koliko god posmatrali djecu da vidimo šta će napraviti od svojih života, oni gledaju nas da vide šta mi radimo sa našim životom. Zato, ne mogu reći djetetu da posegne za zvjezdama. Sve što mogu napraviti je da sama posegnem za njima“. Joyce Maynard
Čini mi se da je pandemija korona virusa sa jedne strane unijela u porodične odnose nemir, a sa druge strane ostavila prostor za pronalaženje ponovnog mira i uspostavljanja ravnoteže.
Sociolozi, psiholozi, psihijatri… svi se ovih dana bave dinamikom porodičnih odnosa u vrijeme pandemije, ali jedno je sigurno-svaka porodica ima sopstveni način funkcionisanja, usvojene navike, stavove, vrijednosti, uspostavljene emocionalne odnose… te tako svaka porodica ne reaguje jednako niti na izmjenjenu rutinu niti na izolaciju.
U vrijeme globalne ugroženosti, kao što je pandemija, opšta neizvjesnost djeluje preplavljujuće i prijeteće i zahtjeva angažovanje ličnih, porodičnih i društvenih snaga. Ova situacija stavlja porodični život u fokus. Situacija, što svaka porodica može i da osjeti je izazovna, jer su sve dnevne rutine narušene. Sada treba uskladiti obaveze, roditeljstvo, bračni život, odnose sa prijateljima i to je veliki izazov za porodicu i sve njene članove
Porodica u ovom vremenu postavlja mnoštvo pitanja.❓❓❓ Kako izbjeći tenzije unutar porodice? Šta uraditi da sve funkcioniše što bolje među članovima članovima porodice i kako se dodatno zbližiti? Kako na najbolji način iskoristiti ovu situaciju? Kako da se nosimo sa mijenjanjem svijesti usljed mijenjanja pravila života?
Kakve posljedice je pandemija ostavila na porodicu❓
✅Mnoštvo strahova: strah od bolesti (posebno za starije i bolesne članove porodice), strah da se ne ostane bez posla i egzistencije, u konačnici strah za preživljavanje porodice.
✅Evropske zemlje i zemlje iz okruženja, na žalost prijavljuju zastrašujuće statistike koje se odnose na porodično nasilje, zlostavljanje i zanemarivanje djece. Relevantne institucije širom svijeta upozoravaju na ¬„epidemiju zlostavljanja“ do koje bi moglo doći usljed mjera fizičkog udaljavanja jer se djeci i mladima kao naročito ranjivim kategorijama, u aktuelnoj situaciji smanjuje mogućnost povjeravanja drugim osobama u koje imaju povjerenja (npr učiteljima i nastavnicima). Uz navedeno, kod žrtava dolazi i do osjećaja bespomoćnosti tj.osjećaja “ nemam kuda pobjeći“, odnosno utiska da je pristupačnost usluga za zaštitu djece i mladih u sjeni pristupačnosti zdravstvenih usluga koje se odnose na dijagnostiku i liječenje COVID 19.
✅Statistika kaže da mnogi brakovi u izolaciji većinom završe željom za razvodom.. zašto je to tako? Uslovi izolacije su poseban stres i opterećenje za partnerski odnos. Anksioznost i nezadovoljstvo se mogu razriješiti isključivo unutar partnerskog odnosa. Partneri sa visokim empatijskim potencijalom, motivacijom za međusobnim razumijevanjem i prihvatanjem, a ne optuživanjem i okrivljavanjem izlaze iz krize jači, zadovoljniji, bliskiji.
✅U vremenu izolacije povećan je rizik za on line seksualno nasilje djece i mladih. Razgovarajte sa djetetom o sigurnosti za vrijeme korištenja interneta. Pregledajte i odobrite aplikacije i igre prije nego što ih vaše dijete preuzme. Provjerite jesu li postavke sigurnosti postavljene na najviši mogući nivo. Objasnite djetetu da svakoga ko od njega traži da se uključi u mrežne seksualne aktivnosti treba prijaviti Vama i to odmah.
✅Ženski članovi porodice su pod značajno većim rizikom zbog zanimanja koja obavljaju. Primjera radi, u svijetu oko 70 posto zaposlenih u zdravstvu čine žene.
Pa ipak, pandemija COVID 19 donosi porodici kroz izazove i određene benefite.
Odjednom smo dobili vrijeme koje nismo imali do sada da njegujemo zajedništvo, podršku, saradljivost, mogućnost da nam porodica ponovno postane izvorna sigurna baza. Došlo je vrijeme za revidiranje porodičnih uloga, njegovanje dobre komunikacije i podržavajućih međusobnih poruka.
Ponovno, ne samo slušamo nego imamo vremena da čujemo svoju djecu i supružnike. Ponovno se igramo, provodimo vrijeme zajedno i ne „jurcamo“ po tržnim centrima. Ponovno svi zajedno ručamo…
Ova situacija je odlična da se intenziviraju odnosi između članova porodice, sa bakama i dekama kroz saradnju i pomoć.
Istraživanja o porodičnom životu iz prošlih teških okolnosti, migracija, ratova i elementarnih katastrofa ukazuju na to da teškoće mogu podstaći porodičnu otpornost koja osnažuje porodicu i u budućnosti. Vjerujem da će tako biti i ovaj put.
dr Dejana Cocić-Hadžiibrahimović, spec.psihijatrije
Foto: Facebook/JZU ”Dom zdravlja” Doboj
Izvor: JZU ”Dom zdravlja” Doboj