Dva logopeda u Timu za djecu i omladinu Centra za zaštitu mentalnog zdravlja nisu dovoljna da 178 predškolaca, koliko ih je upućeno na intenzivni logopedski tretman do 1. septembra, bude spremno za ulazak u učionicu.
“Ne mogu svi da dođu na intenzivan tretman, većina roditelja zakaže prvi pregled i dođu. Žele da dovedu svoju djecu i da riješe taj problem, koliko god da je to na neki način zakasnjelo, jer dijete sa pet i po godina treba da ima usvojene sve glasove maternjeg jezika, taj tretman ne bude intenzivan. Intezivno znači dva do tri puta sedmično. Tako da težinu tretmana uglavnom podnese roditelj kod kuće koji ima želju i volju da radi sa svojim djetetom i roditelj koji sluša upute terapeuta. Na taj način mi budemo bukvalno voditelji kroz taj cjelokupan terapijski proces… Za glas R treba 35 logopedskih seansi, za K i G treba osam, to je najlakše, za L treba 12, S, Z, C trebaju 22 tretmana, a Š, Ž, Č, DŽ 24”, kazala je Mira Cvijanović, logoped.
U Osnovnoj školi “Vuk Stefanović Karadžić” završeno je testiranje 80 od 130 budućih prvačića.
“Primijetili smo da oko 20 učenika ima neke smetnje u izgovoru. Mi, kada primijetimo da ima određenih odstupanja, ukoliko dijete već ide logopedu, savjetujemo samo da nastavi da ide dok to ne ispravi, ako ne ide, onda ga mi uputimo logopedu ili, ako ima neka blaža odstupanja, onda mi dajemo savjet kako i šta mogu roditelji kod kuće da urade”, rekla je Ivana Todorović, defektolog.
Milena Radonjić, majka šestogodišnje Lane, bila je zadovoljna nakon testiranja u školi.
“Kod nje je sve u redu, kažu da rastavlja i na slogove. Ima stariju seku, ne znam da li je to nekakva prednost. Nismo imali poteškoća. Njena sestra je imala problem sa glasom L, ali ga je do škole ispravila. Mislim da su veliki uzrok telefoni, crtaći, bitno je da roditelji vode djecu kod koje se javi taj problem logopedu”, navela je Radonjićeva.
Ukoliko roditelji ozbiljno ne shvate preporuke za logopedski tretman, to dugoročno može uticati na razvoj djeteta koje ulazi u školsku sredinu.
“Recimo, djeca koja imaju neki teži problem koji ne može da se riješi brzo, kako roditelji vrlo često očekuju, onda dolazi do problema. Ako takva djeca uđu u vršnjačku grupu, može da postoji nekad i ignorisanje, odbacivanje od vršnjaka, što dovodi do emocionalnih posljedica u smislu straha, anksioznosti, povlačenja te nedostatka samopouzdanja. Što se tiče intelektualne komponente, može da dođe i tu do poteškoća, jer djeci koja već uđu u školsku sredinu, a nemaju dovoljno razvijen govorno-jezički status, to otežava i savladavanje nekih osnovnih operacija koje se rade u prvom razredu”, kaže Snježana Demonjić, psiholog u Timu za djecu i omladinu Centra za zaštitu mentalnog zdravlja.