Jedan od najiščekivanijih regionalnih projekata dolazi od reditelja najgledanijih filmskih hitova na području bivše Jugoslavije. Srđan Dragojević donosi komediju o junacima postkomunističkog društva, koji se nakon pola vijeka ateizma okreću religiji.
Srđan Dragojević je rediteljsko ime koje je uvelike doprinijelo reputaciji srbijanske kinematografije, koju danas percipiramo kao mjesto kvalitetnog humora. Srbijanski humor se s istim oduševljenjem “konzumira” na svim prostorima nekadašnje zajedničke države. Još kao apsolvent režije na Akademiji dramskih umjetnosti u Beogradu, Dragojević je snimio diplomski film “Mi nismo anđeli” (1992.), naslov koji je otvorio put filmskim preokupacijama urbanih mladih ljudi. Likovi i replike iz tog filma i dan-danas žive u našem kolektivnom pamćenju i citiraju se u popularnoj kulturi.
U filmu “Lepa sela lepo gore” 1996, Dragojević se dotakao problematike rata u Bosni i Hercegovini, da bi dvije godine kasnije s “Ranama” poharao kino blagajne širom regiona, iako je miris rata još bio intenzivan, a glave usijane. “Rane” su bile neka vrsta dijagnostike beogradskog kriminalnog podzemlja i na duhovit način su predstavile uništenu generaciju koja je, odrastajući na ulici, svoje idole pronalazila u kriminalcima i frivolnim televizijskim programima. Sličan odjek u javnosti imao je i naslov “Parada” iz 2011, u kojem je progovorio o gay problematici i pričom povezao države biviše Jugoslavije. Sve u svemu, uz Dragojevićeve filmove smo odrastali i oni nas nikada nisu razočarali.
Komedija, kao najdelikatniji žanr, zapravo je najteža za realizaciju, jer je uvijek lakše rasplakati publiku nego je nasmijati kvalitetnim humorom. Novi film iz pera majstora komedije nosi naziv “Nebesa” i dolazi nakon komedije “Atomski zdesna” (2014). Donosi tri priče o uticaju tri Božja čuda u srednjovjekovnom smislu, koja se događaju (anti)junacima filma. Oni žive u postkomunističkom društvu koje, nakon pedesetogodišnjeg ateizma, ponovno uči o Hrišćanstvu.
Glavna uloga je povjerena hrvatskom glumcu Goranu Navojcu, a živopisni milje likova, kakvim su obično ispunjeni Dragojevićevi filmovi, ovaj put je okupiran sujevjerjem i nerazumijevanjem temeljnih principa vjere. To često vodi u pretjerivanje, stvarajući tragikomične situacije. Pratimo živote šestoro likova u tri različita vremenska perioda, od 1993, preko 2001, pa do 2026. godine. Oni su zbunjeni vrijednostima koje su nastajale u prethodnom vremenu, u prošlosti kada je komunizam koegzistirao s religijom i suptilno je zanemarivao.
Božja čuda u vrijeme tranzicije
Scenario za film “Nebesa” je zasnovan na prozi Masela Emea i kombinuje komediju s elemetima fantastike. Film je, kao i svi ponajbolji Dragojevićevi naslovi, provokativna politička satira, koja secira društvo i ljudsku prirodu preko njihovih uzaludnih stremljenja. Religija se nikada kao danas nije susretala s izazovima i sumnjom čovječanstva, pa se sva čuda poslana ljudima preispituju i analiziraju tako da često vode u zablude.
Uloge u filmu povjerene su Kseniji Marinković, Bojanu Navojcu, Nataši Marković, Anđelki Prpić, Milošu Samolovu, Srđanu Todoroviću, Nikoli Pejakoviću, Ani Mandić i drugima. Film je dobio podršku i Fondacije za kinematografiju Sarajevo u iznosu 50 hiljada KM, a podržali su ga filmski centri Srbije, Crne Gore, Hrvatske, Slovenije i Sjeverne Makedonije. “Nebesa” je dobio svojevrsnu “južnoslovensku” podršku, a reditelj za svoj film kaže da je “hrišćanska alegorija” o ljudima koji su još uvijek zbunjeni i uče da budu hrišćani.
“Nebesa” su snimljena u Makedoniji, ali nije sasvim razjašnjeno gdje se radnja događa. Zastavnik Stojan (Goran Navojec) jednog jutra se probudi sa svjetlećim oreolom iznad glave, što izazove pravu pomutnju kod njegove supruge Nade (Ksenija Marinković), ali i mjesta u kojem živi. Kako nije baš jednostavno živjeti sa svjetlećim kolutom koji mu lebdi iznad glave, Stojan ga se po svaku cijenu želi riješiti, a u tome mu pomaže brižna supruga, koja se savjetuje s crkvenim osobljem.
Vjerujući da će oreol nestati ako Stojan upražnjava sedam smrtnih grijeha, supruga intenzivno kuha, tjera muža da se prežderava i bludniči. Međutim, oreol se ne da tako lako i “sija na glavi svog sveca kao Las Vegas”. Jedno od tri božja čuda je i ona linija radnje koja prati talentovanog slikara, koji privuče pažnju javnosti tek kada se shvati da, gledajući njegova platna, čovjek može da se najede, što je neka vrsta alegorije o “hranljivoj umjetnosti”.
“Nebesa” će se u srbijanskim kinima početi prikazivati 21. aprila ove godine, a potom i širom regiona. Nema sumnje da će i ovaj Dragojevićev film oduševiti publiku i da će se pozicionirati visoko na listi najgledanijih naslova te se isplatiti na kino blagajnama.
Ines Mrenica, klix.ba