Zmije su zadale pune ruke posla pripadnicima Javne ustanove “Ekologija i bezbjednost” iz Trebinja, koji su u posljednjih nekoliko dana imali čak sedam intervencija na uklanjanju opasnih gmizavaca iz stambenih objekata.
Nikolina Mučibabić, portparol Bolnice Trebinje, potvrdila je da je do sada bilo i nekoliko zmijskih ujeda, ali da su svi pacijenti dobili protivotrov te da nisu bili životno ugroženi.
Koordinator za deminiranje u JU “Ekologija i bezbjednost” Mišo Pamučina, koji je u ovoj ustanovi zadužen za hvatanje zmija i uklanjanje gnijezda opasnih insekata i gmizavaca, kaže da ni sam ne zna broj zmija koje je uklonio sa javnih površina u gradu, a u posljednje vrijeme sve više i iz privatnih kuća.
“Mi samo možemo pretpostaviti da su ogromne vrućine i požari koji su ovoga ljeta poharali hercegovačke zelene površine natjerali zmije iz kamenjara u gradske sredine, ali se u posljednje vrijeme, osim na ulicama, sve češće nađu i u unutrašnjosti kuća, odakle nas ljudi zovu upomoć”, objašnjava Pamučina za “Nezavisne“.
Kaže da se ovoga ljeta, umjesto minsko-eksplozivnim sredstvima, mnogo više bavio lovom na zmije, za koje su u “Ekologiji i bezbjednosti” nabavili specijalnu hvataljku koju sada on duži.
Takođe je uklonio i veliki broj gnijezda stršljenova i osa, koji su se nalazili u uglovima i ispustima kuća i stambenih zgrada.
Kaže da su samo u toku proteklog vikenda ulovili tri zmije, i to uglavnom u prigradskim naseljima u prizemljima ili dvorištima kuća. U jednoj od njih je u dva navrata lovio zmije, a sve ove gmizavce uglavnom ne ubija, već ih nosi u kamenjar i tamo ih pusti.
“Sreća je da smo dobro opremljeni kvalitetnom opremom i čizmama jer mi se nedavno desilo da se jedna zmija omotala oko moje čizme i pokušavala da me ujede, ali sam je uspio savladati hvataljkom. Jednu sam jurio po dvorištu pa mi se sakrila u krošnju stabla smokve, dok mi je druga, u staroj kući, uspjela umaći u rupu na podu pa mi je preostalo samo to da je zatvorim pur pjenom”, priča Pamučina svoje dogodovštine hvatanja opasnih gmizavaca.
S obzirom na to da se zmije hrane miševima, štakorima i drugim glodarima, one u potrazi za hranom dolaze i do urbanih sredina i mjesta na kojima bi mogle naći svoj plijen, pa se nerijetko uvlače i u dvorišta i prizemlja kuća. Tako se preporučuje da se okolina ovakvih objekata održava što urednijom, kako one ne bi mogle pronalaziti mjesta na kojima bi savijale svoja legla.