Većina ljudi koji paze na svoje zdravlje izbjegava rafinisani šećer, ali često prave izuzetke kada se radi o kafi i omiljenim gaziranim sokovima, pa i u pripremi omiljenih poslastica.
Danas, međutim, postoji veliki izbor prirodnih zaslađivača zdravijih od šećera koji neće promijeniti ukus vašeg omiljenog napitka – možda će ga i poboljšati. Dakle, evo čime sve možete da se zasladite.
Zaslađivači su laboratorijski proizvedene zamijene za šećer, ali se mogu dobiti i proizvodnjom iz nekih biljaka koje prirodno sadrže šećere. Svi niskokalorijski i nekalorijski zaslađivači su mnogo puta slađi od običnog šećera i potrebna je samo mala količina zaslađivača da zamijeni kašiku šećera. Oni nemaju kalorijske vrijednosti.
Danas se zaslađivači mogu naći u velikom broju različitih proizvoda, od dijet pića, preko guma za žvakanje, slatkiša, sladoleda, sokova i naravno proteinskih suplemenata. Pored toga, prirodne zamjene šećera mogu da budu jednako dobre, ako ne i bolje opcije zamijene za šećer obzirom da imaju manje kalorija. U svakom slučaju ni jedan vještački zaslađivač niti prirodna zamijena za šećer i nije prečica do boljeg izgleda.
Zdrava ishrana i balansiran pristup hrani sve je zastupljeniji, ali veliki broj se pomalo “izgubi” u moru različitih savjeta i preporuka koje pronalaze na Internetu, pa iz jedne krajnost lako odu u drugu.
Domaći i svjetski stručnjaci kažu da bijeli šećer inicijalno nije loš po naš organizam, ali zbog modernog načina ishrane i prevelikih količina konzumiranja šećera, to sve više postaje. Čini se da gubimo bitku sa šećerom pošto se on nalazi u 80 odsto industrijskih proizvoda – od keksa, slatkiša, preko slanih grickalica, do kečapa, sirnih namaza, pekarskih proizvoda i sličnih, gdje se njegovo prisustvo ne očekuje. Zbog toga je šećer danas veliki problem, dijabetes je sve češća pojava, a insulinska rezistencija poprima epidemijske razmjere. Stoga, treba maksimalno ograničiti njegovu konzumaciju – ovo važi za zdrave ljude, dok predijabetičari i dijabetičari treba u potpunosti da izbace šećer i okrenu se drugim zaslađivačima.
Postoji čitav niz zaslađivača, no važno je prije upotrebe o svakom se dobro informisati.
Kokosov šećer ima možda i najsličniji ukus bijelom šećeru i iako je danas “popularan” i istina je da sadrži određene minerale, po kalorijskoj vrijednosti i glikemijskom indeksu jednak je običnom bijelom šećeru.
Na raspolaganju su vam i sljedeće zamjene za svima nam omiljen šećer, koji bi trebalo da zdravu ishranu učine lakšom, zanimljivijom i podnošljivijom:
Ksilitol ili brezin šećer
Ksilitol je prirodni šećer koji se dobija iz brezine kore bogate mineralima. Ponaša se i rastapa poput tradicionalnog šećera i u potpunosti može da zamijeni njegov ukus. Ima daleko nižu kalorijsku vrijednost, te doprinosi stabilizaciji tjelesne težine, a utiče i na održavanje normalnog nivoa šećera u krvi. Ksilitol se ne može koristiti za pečenje hljeba ili kolača sa kvascem, i ne može se karamelizovati.
Eritritol
Eritritol ima ukus koji je gotovo istovjetan šećeru, ali je 30% manje sladak od šećera. Glikemijski indeks mu je 0, što znači da uopšte ne podiže nivo glukoze u krvi. Sadrži samo 0,2 kalorije po gramu, što je 95% manje od bijelog šećera. Lako je svarljiv, i ne pogoduje razvoju bakterija i gljivica, poput karijesa ili kandide. Za pojedina stanja kada je izuzetno važno maksimalno izbjegavati svaku vrstu šećera (npr. antikandida dijeta), prva preporuka su eritritol (šećerni alkohol, prirodna supstanca, bez kalorijske vrijednosti i glikemijskog indeksa 0) i stevija (južnoamerička biljka, takođe ne podiže šećer u krvi i nema kalorijsku vrijednost).
Stevija
Stevija za razliku od šećera i vještačkih zaslađivača ne stimuliše insulin, prirodna je i neprerađana ima i ljekovita svojstva. Dostupna je u tečnoj, praškastoj i formi tableta. Može da zasladi skoro sve i to bez kalorija, ugljenih hidrata, bez opasnosti od pojave karijesa i naravno bezbjedna je za dijabetičare; zapravo nema nuspojave. Na duge staze, ako šećer trajno zamijenite čistom stevijom (oprez – proizvođači često različite mješavine prodaju kao steviju) svom organizmu učinićete samo dobro.
Vodite računa – stevija uvijek treba da bude u čistom obliku.
Saharin je kristalni prah 300-550 puta slađi od šećera. Teško je topiv u hladnoj vodi, lakše u vrućoj i u alkoholu. Upotrebljava se kao zaslađivač za hranu i napitke. Ne ispoljava nikakva toksična dejstva na ljudski organizam. Koriste ga bolesnici koji imaju šećernu bolest. Natrijumski derivat saharina (kristaloza) – jednako se upotrebljava kao i saharin. Saharin i kristaloza nemaju hranljive vrijednosti.
Aspartam se pojavljuje i pod imenima Nutra Sweet, Canderel i Equal. Niskokalorijski je zaslađivač i slađi je 180-200 puta od šećera. Sastoji se od dvije aminokiseline, aspartamske kiseline i fenilalanina, koji se inače nalaze u prirodi u mesu, žitaricama, mliječnim proizvodima. Označen je međunarodnim kodom E-951 i nalazi se na dozvoljenoj listi PravilnIka o kvalitetu i uslovima upotrebe aditiva u namirnicama, iako su poznati njegovi štetni efekti. Koristi ga prehrambena industrija kao aditiv zaslađivač i pojačivač arome u skoro svim prehrambenim proizvodima i napicima.
Dobre strane upotrebe zaslađivača
Dobra strana vještačkih zaslađivača jeste što nose nula kalorija što je nekad važno. Tako čaša vode (2 dl) zaslađena šećerom ima 65 kcal, a limunada zaslađena zaslađivačem ima četvrtinu, tj. 15 kcal. Kašičica šećera (5 g) ima oko 20 kcal, a tableta zaslađivača gotovo nijednu kaloriju. Ako pokušavate da smanjite broj kalorija i količinu prostih šećera onda zaslađivači i druge zamjene za šećer mogu biti jedna od opcija. Zdravstevene koristi od vještačkih zaslađivača mogu se uočiti kod kontrole tjelesne težine, diabetesa, karijesa.
Foto: Pixabay