Posao pomoćnika u Crkvi, Vojin Јović iz Doboja, obavlja već 30 godina. Nijedna služba i molitva u crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Doboju ne prođe bez Voje – zvonara ili crkvenjaka.
Za tri decenije Vojin Јović je služio desetine sveštenika i službovao u dvije crkve. Za predanost crkvi i služenju episkop Fotije odlikovao ga je episkopskom gramatom.
Crkvenjaka je posao u oltaru, crkvenjaka je posao da zvoni, dodati kadionicu proti kad treba, otvoriti dveri kad iznose jevanđelje, to nije nikakva muka, to je samo dobra volja – priča Vojin.
I sveštenici su navikli na Vojinovu pomoć. Kažu da taj posao može da obavlja neko ko ima čvrstu vjeru i volju, a Vojo je baš takav.
To je čovjek koji redovno dolazi na bogosluženja, čovjek koji ima vjere i straha božijeg u sebi, koji hoće da pomogne. Vojo nam savršeno pomaže, zna kada treba da zvoni, kada treba dodati kadionicu svešteniku, kada naforu – kaže sveštenik Mirko Nikolić.
Za posao zvonara Vojo se nije posebno pripremao, već je kroz godine sticao znanje i iskustvo. O Pravoslavlju i vjeri učio je od oca. Vojin je otac poginulog borca, nedavno je ostao i bez supruge, pa mu je crkva drugi dom.
Јoš malo proto Mirko mi kaže da će mi dati penziju kad namirim 40 godina, ali otom potom – skromno kaže Vojin Јović, a sveštenik Nikolić u šaljivom tonu dodaje: Mi njega hoćemo da penzionišemo, ali neće Vojin da ode. Naravno to se mi s njim šalimo, nema tu penzije, to je doživotno sve dok može i ima volju – napominje Nikolić.
Posao zvonara ili crkvenjaka Vojin je počeo u crkvi u Bočinji, kod Maglaja, odakle vuče korijene. Nakon što je bio prinuđen da napusti rodno ognjište put ga je doveo u Doboj, gdje je našao svoj mir i utjehu.
(RTRS)