Francuski film “8 Rue de l’Humanite” ili “Ulica ljudskosti 8” je prikazan na Netflixu 20. oktobra, donoseći duhovit uvid u to kako je lockdown povezao stanare jedne stambene zgrade u Parizu.
Proljeće 2020. godine, sada već maglovito u našem sjećanju, proteklo je u histeričnom zaključavanju u kuće, pranju ruku i iščekivanju novih brojeva zaraženih osoba. Karantin je pokazao koliko smo se zapravo udaljili od porodice, prijatelja i komšija, a da toga nismo bili svjesni. Iščuđavali smo se delfinima koji plivaju čistim venecijanskim kanalima i ženama koje su znale umijesiti hljeb kod kuće. Naravno, svaka situacija koja iskače iz zgloba savršen je materijal za komediju.
U režiji Dannyja Boona stigla je komedija o lockdownu na francuski način. Film “8 Rue de l’Humanite” ili “Ulica ljudskosti 8” (na Netflixu ima i svoju englesku verziju “Stuck Together”) snimljen je u jednoj stambenoj zgradi u Parizu i prati sedam porodica nakon što je Francuska paralizirana zaključavanjem. Iako žive u istom haustoru dugi niz godina, ovi ljudi ne znaju ništa jedni o drugima, ali ih koronavirus prisiljava da se upoznaju i naviknu na novo normalno.
U zgradi žive zaista razni tipovi ljudi, u rasponu od paničara koji bi da dezinficiraju i vlastiti dah, pa do onih flegmatičara kojima je samo stalo do toga da se previše ne uznemiravaju. Neki se utapaju u alkoholu, a neki se dave u vlastitim sumanutim idejama o tome kako izbjeći bolest. Komedija situacije pokazat će vam kako u svakoj krizi neki ljudi nastradaju ili ostanu bez posla, dok drugi profitiraju i pronalaze načine da ulove koji novčić viška u mutnom. Priča je inspirisana stvarnim avanturama kroz koje su prošli scenaristički i ljubavni partneri glumci Danny Boon i Laurence Arne.
Pariske ulice su prazne, a s televizijskih ekrana “grme” upozorenja o smrtonosnom virusu koji će pokositi čovječanstvo. Tony (Francois Damiens) živi u raskošnom penthouseu sa svoje dvoje djece. Oni su tinejdžeri čiji otac u koronavirusu vidi neku vrstu spasa, jer likvidira starije ljude.
Martin (Dany Boon) i Claire (Laurence Arne) žive na drugom spratu sa svojom kćeri Lounom. Muzičarka Agathe (Alison Wheeler) i personalni trener David (Tom Leeb) žive prekoputa Tonyja i oni očekuju bebu.
Dobrodušni Diego (Jorge Calvo) nastoji održavati zgradu dok je njegova supruga hospitalizirana i bori se s virusom. Biolog Gabriel (Yvan Attal) u prizemlju ima laboratorij i pokušava pronaći vakcinu protiv koronavirusa, hvatajući štakore i testirajući pripravke na njima. Film ne izbjegava progovoriti o aktuelnim francuskim preokupacijama koje se tiču netrpeljivosti prema migrantima.
Iako nikome više nije zabavan kontekst koji nameće covid-19, vrlo je zanimljivo proći kroz iskustvo koje je trajalo nekoliko mjeseci, jer je postojala nada da radimo nešto korisno i kako će opasnost brzo iščeznuti ako se budemo pridržavali epidemioloških mjera.
Kako smo svakim danom uviđali da bolest pronalazi svoje čudne puteve, iskustvo koje smo prošli kroz lockdown sve manje ima smisla, pa postaje odličan materijal za komediju. Nekada smo na pedesetak zaraženih u zemlji lupali loncima i poklopcima na balkonima te nosili vrećice na cipelama i gumene rukavice, a danas uz nekoliko hiljada oboljelih dnevno uživamo u koncertima i kupovini. Iz ove perspektive, uvid u ponašanje u prvim mjesecima 2020. godine vrhunski je skup bizarnosti i urnebesnih situacija.
“Stuck Together” kreiraju neka od vodećih lica francuskog filma, odvodeći nas u interijer duhovite katastrofe u kojoj stalno iščekujemo šta će se sljedeće dogoditi. Film je rijetko pozitivna i vedra priča u moru onih koje nas sa streaming servisa zapljuskuju ubistvima, distopijama i ostalim apokaliptičnim događajima, iz kojih niko više ne može izaći neoštećen. Simpatični stanari zgrade na broju 8 u jednoj pariskoj ulici pokazuju da nije važno samo preživjeti pošasti, nego da je vrlo važno pritom ostati čovjek i ne izgubiti ljudskost.