Prvi septembar je zasigurno najomraženiji datum većine školaraca, pa polazak u novu školsku godinu često izgleda kao odlazak na giljotinu.
Ako su školarci još i đaci prvaci, pa tek je onda sve beznađe.
I svima odmah prođu kroz glavu stihovi Branka Ćopića koji iz ugla đaka prvaka opisuje prvi dan škole kao sudnji dan života, pa moli za pomoć i spas i oprašta se od porodice. Naravno, sve je to simpatično kad čitamo sa vremenske distance sa koje se jedva sjećamo škole, a kamoli prvog dana, ali priznaćemo svi da smo jednako traumatično doživjeli učionicu, tablu i, na prvi pogled, strogu učiteljicu.
Pjesmica je počela simbolično da se širi društvenim mrežama, pa hajde da je se podsjetimo svi zajedno.
“Zbogom, bako, mili rode, u školu me jutros vode, tamo će me vazdan tući, živ ti neću doći kući. Zbogom jagnje sviloruno, čoban ti je poginuo. Zbogom, kravo, mliječna spravo, odnio je šalu đavo, pozdravi mi drago tele, poginuću danas, vele, poslednje ti šaljem zbogom, osveti me tvrdim rogom. Zbogom, konju ritajući, nastradaću čitajući, unaprijed mi duša zebe, više jahat neću tebe, daj pomozi stradalniku, bježaćemo čak u Liku.”
Svim đacima prvacima, kao i svim školarcima želimo srećan i uspješan polazak u školu i mnogo petica u đačkim knjižicama.