Branimir Džoni Štulić se oglasio nakon što ga je njegova bivša ljubav, pozorišna režiserka Snježana Banović spomenula u svojoj knjizi “Kronika sretnih trenutaka”.
Bili su zajedno kada je ona imala 18, a on 28 godina. Njeni roditelji nisu bili oduševljeni time što se zabavlja s momkom koji je mnogo stariji od nje, ali ona se nije obazirala na njihovu kritiku.
Branimir je 1983. godine odlučio otići u Holandiju. Snježana je trebala ići s njim, imala je avionsku kartu. Navodno ju je Branimirova majka molila da ga ne pušta samog “zato što će propasti”.
Međutim, Snježana se u posljednjem trenutku predomislila. U nekoliko navrata je spomenula da joj je posvetio obradu “Usne vrele višnje”. No, on tvrdi kako ništa od ovog nije istina.
“I jednom za svagda, ja nikad nisam nikakvu pjesmu njoj napisao, a kamoli posvetio. Pjesme sam sebi i za svoje potrebe radio, a da nije ona slučajno u kadar upala, zasigurno bi koja druga, jerbo ima ih po pjesmama, i muških i ženskih, potonjih. Doduše, nešto više zato što su u ono vrijeme svi pjevali o ženama (hvali more, drž se obale), uglavnom zbog čemerne neje-ice pa se trebalo sa takvima u koštac uhvatiti i prizemnije dejstvovati. Međutm, ja sam često pod žensku osobu uvodio sebe i obratno, budući da se to u pjesmama može, jer kao što Tin Ujević iznađe, proza je je-anje, a poezija dr-anje. Utoliko se ne smatram pjesnikom, čoče”, napisao je.