Musatafa Nadarević, veikan BH i regoinalnog glumišta, preminuo je nakon duge borbe sa teškom bolešću u 77. godini.
Legendarni glumac Musatafa Nadarević preminuo je nakon duge borbe s teškom bolešću u 77. godini. Vijest o njegovoj smrti potvrdio je glumac Moamer Kasumović.
Nadareviću je dijagnostikovan karcinom pluća, nedavno je otpušten iz bolnice i bio je u kući u Zagrebu, a kako su pisali mediji nije izlazio iz kuće zbog epidemiološke situacije.
Kultna uloga Izeta Fazlinovića u popularnoj seriji “Lud, zbunjen, normalan” obilježila je posljednjih 13 godina života slavnog glumca, za kojeg je bilo karakteristično da likove koje je igrao zapravo nije ni glumio – Mustafa je naprosto bio svaki lik koji mu je dodijeljen.
To dovoljno govori o snazi njegovog talenta, ali i predanosti glumi, kojoj je posvetio cijeli život. Njegov talent i rad nagrađeni su svim prestižnim nagradama.
Nadarević je rođen u Banjaluci 1943. godine. Iako je živio i radio u mnogim gradovima bivše Jugoslavije, najveći dio života proveo je u Zagrebu.
Glumac Emir Hadžihafizbegović je istakao da je dio njega otišao sa smrću Mustafe.
“Za Mustafinu smrt mi je javio njegov sin Aša. Bio je bolestan dvije godine, ali prije šest mjeseci stanje mu se popravilo pa je izgledalo kao da je pobijedio bolest. U posljednje vrijeme, nažalost, stanje mu se pogoršalo. Preselio je na bolji svijet”, kazao je Hadžihafizbegović.
Prisjetio se i da je s ovim legendarnim glumcem snimio svoj prvi film “Otac na službenom putu”, a naglasio je da je Nadarević ipak svoje najbolje uloge ostvario u teatru, da mu je bio veliki uzor i veliki glumac.
Pozorišnu karijeru Nadarević je započeo u Zagrebačkom kazalištu mladih, a 1969. godine postao je član Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Prve je velike uloge dobio u domaćim pozorišnim komadima – Bogdana u “Hvarkinji”, Pometa u “Dundi Maroju”, Miletića u “Ostavci”, Leonea u “Gospodi Glembajevima”, a bez čijeg ludila koje je samo Mustafa mogao donijeti film ne bi bio to što jeste.
Filmsku karijeru započinje početkom osamdesetih godina prošlog vijeka u sporednim ulogama.
Mlađe generacije ga možda nisu gledale u “Velom mistu” ili “Glembajevima”, ali su ga zato obožavali kao jednog, jedinog i neponovljivog Izeta Fazlinovića. Iako ga na ulici često zovu Izet, Mustafa se na to ime radije nije okretao.
“Ne, jer možda se može netko stvarno zvati tako, pa bi bilo kao ‘kretenu, budalo, nisam tebe zvao'”, objasnio je svojevremeno Mustafa.
Mujo, kako su ga prijatelji odmila zvali, uživao je u bezbrižnom životu u Rijeci, radio kao izbacivač na zabavama, a onda ga je baka ugurala u amatersko pozorište.
“Mislim da me baka ugurala u glumu kao gimnazijalca. Krili smo to od dida, nije znao godine brojat, bio je već star pa smo krili da sam tek završio dva razreda. Petljala mu je i vidjela je kako ne ide škola, da me ulica pokupila pa me ugurala u amatersko kazalište”, otkrio je u jednom intervjuu Nadarević.
Kako je tada rekao, uozbiljio se tek sa 36 godina. Posao je počeo shvaćati ozbiljnije, bio je zaljubljen u svoju tadašnju suprugu i veselio se rođenju djeteta.
“Jednostavno sam postao na neki način prepotentan i bezobrazan, a to se u životu ne isplati, dok nisam dobio Naidu, prvu kćerku. Baš sam bio neozbiljan, sram me tog perioda. Nije me sram jer sam volio svoju ženu, čekao sam kćerku. Ljubav je bila velika u pitanju i mislio sam da je ljubav najvažnija u životu, a onda sam u jednoj krajnosti mislio da je posao najvažnija stvar”, objasnio je on.
Nakon toga briljirao je i u “Već viđenom”, “Kuduzu”, “Gluvom barutu”, “Prazniku u Sarajevu”, “Ničijoj zemlji”.
Kao redatelj je debitovao 1992. godine s predstavom “Let iznad kukavičjeg gnijezda”, a nakon toga postavio je nekoliko velikih predstava – “Balkanski špijun”, “Zabune” i “Hasanaginica”. Za života je odigrao oko 150 pozorišnih uloga te snimio više od 60 filmova i televizijskih serija.
Bio je voljen u cijelom regionu i sigurno je da u filmskom svijetu njegovom smrću ostaje velika praznina.