Voda je izvor života i jedan od njegovih osnovnih činilaca, što potvrđuje i činjenica da gotovo 70 odsto površine planete Zemlje, kao i oko 60 odsto čovjekovog organizma čini upravo voda. Zbog toga je njenu ravnotežu i u okolini i u organizmu izuzetno važno održavati.
Ravnoteža u procesu hidratacije okosnica je pravilnog rada vitalnih organa, tako da svako njeno narušavanje, bilo da je riječ o dehidrataciji ili trovanju vodom, može imati ozbiljne posljedice na zdravlje i život čovjeka.
Dehidratacija
Dehidratacija podrazumijeva prekomjeran gubitak tjelesne tečnosti, a najčešće se javlja usljed infekcija (proliv i povraćanje), pretjeranog znojenja ili premalog unosa tečnosti. Jedan od prvih znakova dehidratacije je osjećaj žeđi kao jasan signal tijela za hitnu hidrataciju, a svoj organizam u tom trenutku možete zamisliti kao napola izduvan balon. Cilj pravilne hidratacije je da se ne dozvoli osjećaj žeđi i tokom cijelog dana tijelu obezbijedi dovoljan unos tečnosti.
Koliko vode treba unositi tokom dana?
Više je načina na koje se može odrediti individualni preporučeni dnevni unos tečnosti u odnosu na uzrast, tjelesnu masu, zdravstveno stanje, intenzitet fizičke aktivnosti, godišnje doba i druge činioce. Ipak, kada je riječ o zdravoj populaciji, odnosno pojedincu, “Institute of Medicine” postavlja jedan od najboljih modela pravilne hidratacije pod nazivom “osam čaša vode na dan”. Ova preporučena količina vode podrazumijeva 1,5 do dva litra na dan, što je prosječna potreba za tečnošću kod odraslih osoba.
Kod hidratacije nije važna samo količina i vrsta tečnosti, već i pravilno pristupanje njenom unosu, jer će samo tijelo koje se pravilno hidrira moći optimalno da sprovodi sve svoje metaboličke procese. Zato se preporučuje da se u periodu od devet do 21 čas popije oko pola litra vode na svaka tri sata, odnosno ukupno oko dva litra.
Svima koji se bave bilo kakvom fizičkom aktivnošću, rade teže fizičke poslove ili se pojačano znoje u ljetnim mjesecima, biće potrebno da unose i nešto veću količinu kako bi se nadoknadila izgubljena tečnost. Upravo u situacijama kada je potreban povećan unos tečnosti u organizam, mnogi pretjeraju sa unosom vode. Naime, u ovim slučajevima, pored gubitka vode, dolazi i do gubitka elektrolita, a pretjeranim unosom vode tijelo se dodatno “ispira”, što dovodi do tzv. trovanja vodom.
Odličan izvor tečnosti pruža i “mokra hrana”, kao što su mlijeko i fermentisani mliječni napici, naročito kada je reč o hidrataciji kod djece.
Uživanje u rashlađenom voću značajno doprinosi unosu tečnosti u organizam, pa tako jedna kriška lubenice (300 g), dvije kriške dinje ili jedan veliki krastavac mogu zamijeniti jednu čašu vode (250 ml).
Sa druge strane, jedna cijela papaja u sebi sadrži čak pola litra vode. Kao alternativa klasičnoj konzumaciji, voće, poput breskve, dinje, lubenice, limuna, jagode ili borovnice u obliku zaleđenih kockica može se iskoristiti za pripremanje aromatizovane vode bez dodatnih šećera, a ona je bogata vitaminima i mineralima.
Gazirana pića ili ne?
Problem sa gaziranim pićima je što ona na početku pružaju osjećaj “gašenja” žeđi, jer CO2, koji je prisutan u njima, nadme želudac stvarajući osjećaj napunjenosti, ali zbog toga se popije mnogo manja količina tečnosti od one koja je potrebna za hidrataciju organizma. Kada je riječ o kafi i alkoholnim pićima, ona imaju diuretski efekat, što ih čini “tečnošću bez tečnosti”, pa se tako uz njihovu konzumaciju uvijek savjetuje i čaša vode.