Svaki napad gihta dovodi do novih oštećenja zglobova i vremenom do njihovih deformiteta, stvaranja kamena u bubregu i posljedičnog oštećenja bubrežne funkcije, ali i drugih manifestacija bolesti, objašnjava za eKlinika portal doktor Boris Šekler.
Spominjan još u doba starog Egipta, giht je često nazivan i kraljevska bolest, a danas je u reumatološkoj praksi poznat kao Arthritis urica.
Giht nastaje uslijed taloženja kristala mokraćne kiseline u zglobovima, a kao posljedica povećane koncentracije mokraćne kiseline u krvi.
Gdje se kristali još mogu taložiti osim zglobova: Kako nastaje giht?
Osim u zglobovima, kristali mokraćne kiseline se mogu taložiti i u koži, ušnim školjkama i drugim mekim tkivima, kao mali bjeličasti, čvrsti čvorići (tofusi), a u bubrezima kao kamenčići. Češće oboljevaju muškarci stariji od 40 godina, a žene znatno rjeđe, i to u menopauzi.
Neumjerenost u hrani i alkoholu kao uzroci uočeni u davnim vremenima
Još u srednjem vijeku zapažena je veza između neumjerenog konzumiranja hrane i alkoholnih pića sa pojavom gihta. Primijećeno je, takođe, i da istočnjački način ishrane, bogat rižom i povrćem, rjeđe dovodi do gihta.
O ovoj bolesti svoja razmišljanja je ostavio i čuveni Hipokrat, uočivši povezanost sa neumjerenim načinom života, a ta zapažanja su i danas, nakon 2.500 godina, potpuno prihvatljiva. Zaključio i da je giht prevashodno bolest bogatih ljudi.
Šta su purini i kako se talože u mokraćnoj kiselini: Giht i kristali
Sve ćelije ljudskog organizma, kao i različite namirnice u ljudskoj ishrani sadrže supstance koje se zovu purini.
“Starenjem i propadanjem ćelija organizma, kao i ćelija unijete hrane, nizom hemijskih reakcija nastaje krajnji produkt – mokraćna kiselina.
Giht nastaje kao posljedica povećanog stvaranja ili nedovoljnog izlučivanja mokraćne kiseline iz ljudskog organizma preko bubrega. Kod zdravih ljudi, i povećane količine mokraćne kiseline u krvi se uspješno eliminišu iz organizma preko bubrega. Ali, ako koncentracija mokraćne kiseline pređe prag rastvorljivosti u krvi, dolazi do njene kristalizacije i navedenih pojava taloženja kristala u zglobovima, kao i u drugim tkivima”, kaže Boris Šekler, specijalista interne medicine, subspecijalista reumatologije i kliničke imunologije, i upozorava na faktore rizika.
Faktori koji dovode do pojave gihta:
- ishrana namirnicama bogatim purinima (meso iz organskog uzgoja, iznutrice, masne vrste ribe, sardine, slatka peciva, torte i kolači, gazirana pića)
- konzumacija većih količina alkoholnih pića, posebno piva
- genetska predispozicija – kod tih osoba se giht javlja u ranijem životnom dobu i ima težu kliničku sliku
- upotreba nekih lijekova (diuretika, aspirina…)
- kod pacijenata sa malignim bolestima i na hemioterapiji povećano je stvaranje mokraćne kiseline
- osobe sa hroničnim bubrežnim bolestima imaju izlučivanje mokraćne kiseline, pa se ona zadržava u organizmu.
Javlja se naglo i bolno, a dovodi do ozbiljnih oštećenja
Giht, objašnjava dr Šekler, počinje naglo, i to najčešće noću.
“U najvećem broju slučajeva je zahvaćen korijen palca stopala (čukalj) i to se zove ‘podagra’. Iz tog razloga se koristi termin napad gihta. Oboljeli legne bez ikakvih tegoba, a probudi se u takvom stanju da, od jakih bolova, ne može da stane na nogu. Giht se rjeđe može ispoljiti i na drugim zglobovima, a može da zahvati više zglobova što zovemo poliartikularna forma gihta”, naglašava Šekler.
Napominjući da je giht ozbiljna bolest, Šekler kaže i da se napadi periodično ponavljaju, a da svaki napad dovodi do novih oštećenja zglobova i vremenom do njihovih deformiteta, stvaranja kamena u bubregu i posljedičnog oštećenja bubrežne funkcije, ali i drugih manifestacija bolesti.
Kako se postavlja dijagnoza i kako se liječi
Za postavljanje dijagnoze najčešće je dovoljan ljekarski pregled, a važni su, prije svega, podaci koje daje bolesnik (anamneza), kao i tipična klinička slika bolesti.
“Od koristi je i punkcija oboljelog zgloba, kada se pregledom zglobne (sinovijske) tečnosti, pod mikroskopom uoče kopljasti kristali mokraćne kiseline. Tada je dijagnoza sasvim sigurna. Rendgenski snimak je od malog praktičnog značaja”, opisuje postupak dijagnoze doktor Šekler.
Po njegovim riječima, u terapiji gihta primijenjuju se najprije nesteroidni antiinflamatorni lijekovi (brufen, diklofenak, naproksen, COX – 2 inhibitori…), glikokortikoidi (posebno depo preparati koji za nekoliko dana, često i za 24 sata otklone tegobe bolesnika), alopurinol (lijek koji smanjuje stvaranje mokraćne kiseline u organizmu), i probenecid (lijek koji pospješuje izlučivanje mokraćne kiseline iz organizma putem mokraće). Colhicin se, objašnjava doktor, upotrebljava rjeđe zbog brojnih neželjenih efekata, a i neki drugi lijekovi mogu biti od koristi, naročito ako se zna da giht ide često uz povišeni krvni pritisak, šećernu bolest, gojaznost, povećane vrijednosti masnoća u krvi.
Promjena životnih navika i hipopurinska dijeta su najbolja prevencija
“U sklopu prevencije i terapije gihta mora se raditi na opštem unapređenju zdravlja oboljele osobe, smanjenju tjelesne težine, smanjenju unosa alkoholnih pića (posebno piva) i primjeni hipopurinske dijete. Hipopurinska dijeta nije ograničena količinama unosa hrane, već daje preporuke šta je korisno u ishrani, odnosno šta je štetno za oboljelog”, kaže dr Boris Šekler i napominje da se takođe savjetuje da se oboljeli ne liječe sami, jer primjena ovih lijekova ima svoje zakonitosti, a obavezna je i periodična kontrola reumatologa, prenosi Telegraf.rs.