Srpski košarkaš Nikola Јokić rekao je u podkastu “X&O's Chat” da nikada nije bio navijač Partizana, ali ni Crvene zvezde. Govorio je i o početku svoje karijere, odnosu sa braćom, prvim utiscima nakon dolaska u NBA ligu, ali i o ljubavi prema kafani i tamburašima.
Јokić je poznat kao košarkaš koji rijetko daje intervjue, ali je sa Edinom Avdićem opširno govorio o velikom broju tema i prisjetio se nekih od najznačajnih detalja iz svoje dosadašnje karijere.
Sve je počelo pričom o djetinjstvu i prvim susretom sa košarkom.
– Prvi sport koji sam igrao je košarka, braća moja su igrala košarku, tu sam i zavolio. Na vratima smo imali koš, tu je počelo, kada sam bio mali igrao sam protiv njih dvojice. Naljutim se na njih jer me tuku, ja počnem da plačem… Uglavnom igram ja protiv njih dvojice, oni se naljute jer ja plačem jer me guraju na vrata, padnem, pa mama dođe, ostavite Nikolu, ja u suzama… Tako je bilo samo da bih se igrao sa njima. Јa se siećam, moj brat Strahinja je igrao za Spartak kada sam bio mali, provodio sam pet, šest dana kod njega, išao sam sa njim na trening, uvijek su me vukli sa sobom. Uvijek kada su dolazili i kad su izlazili u grad, išli na basket, uvijek su me vukli sa sobom. Imao sam stvarno jedno lijepo djetinjstvo, učinili su ga punog uspomena i doživljaja. Neki jesu za priču, neki nisu – rekao je Јokić.
Pričao je i košarkaškim sposobnostima svoje braće.
– Nemanja bi bio odličan za 3×3, misli da je bolji šuter od mene i dan danas. Strahinja je bio igrač kojeg bi svaki trener poželio, radnik, požrtvovan, borben, da se usidri dole, ali kada treba da ga da – muka. Ni lijevom ni desnom, tu je uvijek, ali nikako da ga ubaci. Јa sam izvukao i od jednog i od drugog najbolje, talentovan sam na Nemanju, a fizikalije i zalaganje na Strahinju povukao – dodao je Јokić.
Istakao je i da često nije bio svjestan koliko može.
– To se dešava i dan danas. To je dobra stvar i to te spusti na zemlji i drži te tamo gdje treba, ne da se uzdigneš. Da li sam bio svjestan sebe? Košarkaški dok sam bio u Megi nisam, možda mi se sve brzo izdešavalo u karijeri. Sombor, Novi sad šest mjeseci, Beograd šest mjeseci, draft, ulazak u prvi tim… I kada sam došao na red nisam igrao, dobijem minute, pa startujem. Nekako sve blago uzlaznom putanjom gdje sve ide redom. Možda je i dobro što nisam stigao da shvatim gdje sam i šta sam. U Megi sam shvatio da mogu da igram košarku, nisam znao na kom nivou, kada sam bio MVP sam shvatio da mogu da živim od toga, nisam znao samo na kom nivou to može da mi bude posao. Sa 18 godina sam mogao da se nosim sa iskusnim igračima, velikog kvaliteta, Partizan, Zvezda, Bajern Minhen, imali smo i takve utakmice, sa velikim imenima, evroligaški igrači. Shvatio sam tada da to može da mi bude posao – rekao je Јokić.
Podvukao je i da nije navijač Partizana, ali da to ne znači da simpatiše Crvenu zvezdu.
– Sjajne uzore sam imao uzore, igrače koji su došli tada, Bobi, Veličković, Varda, Kešelj, Musli, imao sam igrače da učim od njih. Vardi sam još dužan 50 evra, dao mi je pare jer nisam imao da odem kući, bilo je to prije 13 godina. Nisam mu vratio i neću mi ni vratiti. Sjajna stvar za mladog igrača je da ima nekoga da mu pokaže kako treba, da li je to i sad tako, u NBA ligi sada fali veterana. Novicu sam obožavao, pisao sam na Fejsbuku da pobijedi Partizan, nisam navijao za njih niti navijam ni za koga, to je bilo za njega. To nedostaje sada mladim igračima, mentori. Јa sam po prirodi bio takav, da vidim, mogu da ponovim odmah to, tako je Dejan Milojević mene učio – izjavio je Јokić.
Kao netačne je odbacio glasine da je namerno igrao loše kada su ga gledali skauti Barselone protiv Cedevite, dok je nastupao za Megu.
– Nisam, nisam. Imao sam tih momenata u NBA ligi gdje ja ne znam zašto, da li je to neki inat, nisam bio agresivan, ne šutiram na koš. Јa stvarno ne znam, to mi dođe takav dan i nisam htio. Tu sam ja, ali uvijek pronađem ekstra pas, kao neću ja, Deki hoće da me ubije. Nisam sabotirao, mada da znam kako bi bilo, sabotirao bih namjerno- naveo je Јokić.
Prisjetio se i noći u kojoj su ga Denver nagetsi izabrali na draftu.
– Samo kada sam draftovan, brat me zove iz Njujorka, slavi, draftovan sam, ja sam spavao. Imao sam 18 godina, nisam razmišljao o tome tada. Nisam gledao NBA, gledao sam najbolje poteze, bio onaj NBA Action, to smo svi morali da gledamo. Ali uvijek mi se sviđala liga. Uvek je bilo to, neka magija. Mislim da je daleko na vrhu. Došao sam u SAD sa Strahinjom na Ljetnju ligu, žena tadašnja djevojka je išla u školu u Oklahomi… Dolazimo mi, ja nisam imao dinara iz Mege, možda hiljadu, dve evra. Oni nam daju tipa 75 hiljada, neku cifru, da platim stan, sam sam ga tražio, sve sam. Igramo u Las Vegasu ligu, svi smo bili tamo i Strahinja i Nemanja idu i kupuju 100 pari čarapa. Јa se gledam, nemamo dinara, šta ćemo da radimo, kakve čarape. Јa se naljutio, nemamo pare ljudi, da li ste normalni. Oni otvaraju, ne trebaju mi čarape, kakva priča, sad sam se sjetio slučajno- izjavio je Јokić.
Podijelio je i utiske iz Letnje lige.
– Ljetnja liga nije za centre, posebno igrači kao ja iz Evrope. Ne znam koji mi je bio prosjek, ostavio sam dobar utisak, kao što sam igrao u Somboru i u Megi i u Vojvodini, ja sam tako igrao i tamo, uz neke dodatke. Tad je bio Mudije, Geri Heris, Lovernj, Erik Grin, mnogi igrači. Odradio sam tu nešto, obično igrači odu kući, a ja sam ostao u Denveru. Tu sad igrači dolaze, jedno mjesec i po dana niko nije došao, od juna do avgusta. Јa stvarno sam. I sad tu počinje avgust, kraj avgusta, trenirao sam pet dana nedjeljno, napredovao sam i fizički. Isti tim sam imao prije 11 godina i danas- nastavio je Јokić.
Prema njegovim riječima, nije se plašio izazova, ali jeste imao tremu kada je započinjao karijeru u NBA ligi.
– Nije me bio strah. Јa sam sa svake utakmice u Megi išao kući, puštao me je Deki. Јa i dan danas idem kući svaki put. Tako i moj ujak koji je prije 40 godina otišao u Austriju, vraća se kući, takvi smo. Imao sam tremu u igri, ne volim novo, nove ljude, novo okruženje, ništa ne volim novo. I sad imam krug ljudi sa kojima se družim, sve isto, ne volim nove stvari, nisam fan toga. To je možda loše, treba da se promijeni, ali dobro. Imao sam sjajne veterane i kada sam bio mlad, Čendlera, Milera, tad su me zavoljeli, imao sam uzore kao DŽamir Nelson, oni su svaki dan u teretani. Non stop su me i vukli negdje, posebno je dobro kada su dobri ljudi. Na primjer, Majk Miler svaki put u odjelu, meni je to ostalo zapamćeno, to jesu sitnice, ali eto. Da nisam bio tada u sirotinjskoj situaciji, možda bih i ja nosio, nosio Denverovu trenerku. Imao sam tremu, ali sam imao i sreće- rekao je Јokić.
Otkrio je i koju muziku najviše voli, ali i šta je za njega najbolji provod van terena.
– Mislim da sam u nekim momentima jako emotivan. Za mene tamburaši, društvo za stolom, to je najveći, vrhunac provoda. Išao sam na koncerte, išao sam u diskoteke, išao sam u klubove, strane i domaće, rok… Za mene je najveći, vrhunac provoda su tamburaši, verovatno zato što sam odrastao i verovatno odakle sam došao. Јa sam sa mojom mamom išao sa deset godina u kafanu. To sada možda zvuči loše, ali ja sam zahvalan na tome. Јa bih volio da se ljudi ponašaju u kafani kako se moj tata ponaša u kafani. Sad je malo omatorio i sve to, ali i dalje je… To je institucija. I naučio sam i pjesme i kako se ponaša i kako se pjeva, i kako se naručuje, kako se zove konobar, kako se pije piće, kako se ponaša ako se razbije čaša. Pritom moj tata nikada nije razbio čašu, nikada ga nisam vidio. Јa jesam to radio. Često mogu da zaplačem na pjesmu- istakao je Јokić.
Јokić je tri puta proglašen za najkorisnijeg igrača u NBA ligi, a osvojio je i jednu titulu, kao i MVP nagradu u velikom finalu.
Sa reprezentacijom Srbije je osvojio dvije olimpijske medalje. Srebrom se okitio u Riju, a do bronze je došao u Parizu.